VRBAS Media

Oznaka: migrantska kriza

  • Migranti se probijaju ka Poljskoj, Litvanija premješta trupe na granicu s Bjelorusijom

    Migranti se probijaju ka Poljskoj, Litvanija premješta trupe na granicu s Bjelorusijom

    Migranti na granici Poljske i Bjelorusije pokušali su da se probiju kroz bodljikavu žicu, saopštila je danas poljska granična straža.

    U saopštenju objavljenom na Twitteru poljske straže navodi se da je ovo prvi pokušaj migranata da se probiju i pređu granicu, prenio je Rojters.

    Granična straža objavila je i video-snimak na kojem se vidi kako migranti pokušavaju da se probiju kroz bodljikavu žicu, prenosi Rojters.

    Bjelorusija je prethodno saopštila da se grupa od oko hiljadu izbjeglica kreće preko njene teritorije prema granici s Poljskom.

    Varšava je zbog toga pojačala bezbjednost na granici sa Bjelorusijom.

    Litvanija premješta trupe na svoju granicu sa Bjelorusijom kako bi se pripremila za mogući priliv migranata, izjavila je danas litvanska ministarka unutrašnjih poslova Agne Bilotaite.

    Litvanska vlada će, kako navodi, diskutovati i o tome da li da proglasi vanredno stanje u pograničnoj zoni sa Bjelorusijom, prenosi agencija Rojters.

    Litvanske vlasti su odbile da kažu koliko će vojnika biti premješteno i gdje će tačno biti raspoređeni, pozivajući se na bezbjednosne razloge.

    Prethodno je Bjelorusija saopštila da se grupa od oko 1.000 izbjeglica kreće preko njene teritorije prema granici s Poljskom, zbog čega je zvanična Varšava pojačala bezbjednost na granici sa Bjelorusijom.

  • Brnabić, Orban: Kontrolisati priliv migranata i pomoći im u njihovim zemljama

    Brnabić, Orban: Kontrolisati priliv migranata i pomoći im u njihovim zemljama

    Premijer Srbije Ana Brnabić rekla je da Srbija, u slučaju novog priliva migranata iz Avganistana, očekuje zajedničku evropsku politiku, kontrolisani priliv migranata, kao i da im se pomogne u njihovim zemljama odakle dolaze u Evropu.

    Odgovarajući na pitanja novinara nakon zajedničke sjednice vlada Srbije i Mađarske u Budimpešti, Brnabićeva je rekla da u Srbiju migranti dolaze iz jednih zemalja EU i idu u druge zemlje EU.

    “Ne možete imati državnu politiku, ako ona ne uzima u obzir čitav evropski kontinent. Ukoliko bude novi talas migranata, očekujemo zajedničku evropsku politiku, ali planiramo šta ćemo raditi ako je ne bude. Drago mi je što sa Mađarskom razgovaramo već o tome šta se može uraditi koordinisano”, kaže ona.

    Brnabićeva ističe da postoje dva načina za rješavanje problema mogućeg novog talasa migranata – da to bude kontrolisani priliv u kome se tačno znamo koliko ih dolazi i ko su oni, kao i da se pomogne tim ljudima u njihovim zemljama.

    “To se uspostavlja na prvim granicama EU. To verovatno radi Fronteks u Grčkoj i Italiji, tako da onda postoje i kontrolisani koridori do zemalja koje žele da ih prime”, rekla je ona.

    Brnabićeva je dodala da Srbija već pomaže zemlje iz kojih migranti dolaze tako što vrši donacije u vakcinama ili hrani ugroženim ljudima u zemljama Afrike.

    Ona je navela da o tome mađarski premijer Viktor Orban već duže vrijeme priča, ali da ga je izgleda samo čula Srbija, dok druge zemlje ne žele da čuju.

    Na pitanje o interesu Mađarske da podržava Srbiju, mađarski premijer je rekao da je to geopolitički interes i da misli da samo iz Srbije može da se stabilizuje Balkan, a ne iz Vašingtona ili Brisela.

    Orban je ponovio da Mađarska i Srbija neće biti parking za migrante.

    “Poručujem Evropljanima da mogu da se osjećaju bezbjednim, ali to ne znači da treba da prepuste Balkan da postane tampon zona, nego da integrišu balkanske zemlje. To je naš mađarski interes”, rekao je Orban.

  • Vanredno stanje na istoku Evrope: Migrantska kriza kao način ratovanja EU i Bjelorusije

    Vanredno stanje na istoku Evrope: Migrantska kriza kao način ratovanja EU i Bjelorusije

    Predsjednik Poljske objavio je ovih dana dekret kojim se uvodi vanredno stanje na granici s Bjelorusijom na 30 dana zbog migrantske krize koja je eskalirala na granici između ove dvije zemlje i dodatno destabilizirala cijelu regiju.

    Kako je naveo poljski predsjednik u svojoj odluci, vanredno stanje se uvodi u 183 mjesta koja se nalaze u pojasu od tri kilometra uz granicu s Bjelorusijom, što su mnogi ocijenili kao potez bez presedana u postkomunističkoj historiji Poljske.

    “Situacija na granici s Bjelorusijom je teška i opasna. Poljska kao država koja je odgovorna za svoje granice, ali i za granice Evropske unije mora poduzeti mjere kako bi osigurala sigurnost i poljske države kao i Evropske unije”, rekao je glasnogovornik predsjednika Poljske Blazej Spychalski.

    Zašto je uvedeno vanredno stanje?

    Kako su naveli poljski zvaničnici, vanredno stanje na granici s Bjelorusijom uvedeno je prije svega zbog većeg priliva migranata iz arapskih zemalja, koji preko Bjelorusije nastoje doći do država Evropske unije.

    Glasnogovornik poljskog predsjednika saopćio je kako je u posljednjih nekoliko mjeseci hiljade migranata pokušalo preći iz Bjelorusije prema državama Evropske unije, od kojih su na udaru najviše Poljska, Litvanija i Latvija.

    Prema podacima vlasti, samo u augustu granicu između dvije zemlje ilegalno je željelo preći oko 3.200 migranata, a situacija je eskalirala naročito nakon krize u Afganistanu, kada su brojni građani pobjegli iz države zbog talibanskih osvajanja.


    Upravo u posljednjih nekoliko dana na granici Bjelorusije i Poljske zabilježen je veći priliv migranata iz Afganistana, a zbog situacije, poljska vlast započela je i izgradnju ograde visoke dva metra, kako bi olakšala posao graničnoj policiji na dijelovima gdje migranti pokušavaju preći granicu.

    Zbog novih mjera i uvođenja vanrednog stanja, brojni migranti ostali su “zaglavljeni” na ničijoj zemlji između Bjelorusije i Poljske te se trenutno nijedna zemlja ne oglašava o njihovom statusu.

    Iako je u suštini za krizu na granici između Bjelorusije i Poljske zaslužna migrantska kriza, posljednje odluke poljskog predsjednika povezane su i s političkom krizom koja već više od godinu traje između Bjelorusije s jedne te susjednih zemalja poput Latvije, Litvanije i Poljske s druge strane

    Lukašenkova osveta Evropskoj uniji

    Naime, od predsjedničkih izbora u Bjelorusiji 2020. godine, na kojima je pobjedu odnio Aleksandar Lukašenko, uslijedili su protesti bjeloruske opozicije, koje su podržale i susjedne države.

    Pojedini bjeloruski opozicionari, kao što je Sviatlana Tsikhanouskaya, djelovali su upravo iz Litvanije zbog zabrane ulaska u Bjelorusiju.

    Nakon što je situacija eskalirala, Evropska unija je uvela niz ekonomskih i političkih sankcija Bjelorusiji, što je nanijelo određenu štetu režimu Aleksandra Lukašenka.


    Ipak, bjeloruski predsjednik našao je način kako da odgovori na evropske sankcije, a za to su mu poslužili upravo migranti. Sveprisutnu migrantsku krizu bjeloruski predsjednik je iskoristio za svojevrsni rat protiv Evropske unije.

    Migranti iz Iraka, sjevera Afrike, ali i Afganistana, koji su dolazili u Bjelorusiju, uredno su provedeni prema granicama Litvanije, Latvije i Poljske, što je stvorilo velike probleme ovim zemljama.

    “Nećemo nikoga zadržavati. Bjelorusija nije krajnje utočište migrantima. Oni su krenuli prema prosvijetljenoj, ugodnoj i toploj Evropi”, ironično je izjavio Lukašenko.

    Njegova odluka da i dalje nastavi propuštanje migranata dovela je do toga da Poljska, Litvanija i Latvija zatvore granice s Bjelorusijom i proglase vanredno stanje u pograničnim dijelovima.

    Upravo ove zemlje, uključujući i Estoniju, potpisale su 23. augusta i zajedničku deklaraciju, gdje su optužile Bjelorusiju za hibridni rat s Evropskom unijom, u kojem režim Aleksandra Lukašenka koristi upravo migrante kao “oružje”.
    “Od juna smo suočeni s hibridnim napadima na istočnu granicu Evropske unije i NATO-a. Građani iz zemalja trećeg svijeta se koriste za ilegalne prelaske granica. Ovo nije migrantska kriza, već politički orkestrirana operacija režima Aleksandra Lukašenka kako bi se skrenula pažnja sve većih kršenja ljudskih i građanskih prava u Bjelorusiji”, navodi se u zajedničkoj izjavi.

    Evropska unija bez konkretnog rješenja

    Povodom eskalacije krize na granicama oglasila se i komesarka Evropske unije za unutrašnje poslove Ylva Johansson, koja je također optužila Bjelorusiju da prebacivanjem migranata na granice Evropske unije nastoji destabilizovati kompletnu regiju.
    “Ono što Lukašenko pokušava jeste destabilizacija Evropske unije, a u tome koristi ljudska bića. Sankcije koje je njegovom režimu uvela Evropska unija zapravo su ga povrijedile te pokušava učiniti sve kako bi nam se suprotstavio”, rekla je komesarka.

    Za sada se problemu migracija na istoku Evrope ne nazire kraj. Odnosi između Latvije, Litvanije, Poljske i Bjelorusije na najnižem su nivou, a Evropska unija za sada nema adekvatno rješenje koje bi zadovoljilo obje strane.

    Do sada se na granicama ovih zemalja nalazi nekoliko hiljada migranata čija je budućnost usljed političke krize neizvjesna, a situacija se svakako može dodatno zakomplikovati ukoliko se uzme u obzir činjenica da Evropa ulazi u jesen i zimu – period godine kada je evropski mehanizam upravljanja migracijama na posebnom ispitu.

  • Gardijan: Hrvatski policajci pljačkaju i vraćaju migrante u BiH

    Gardijan: Hrvatski policajci pljačkaju i vraćaju migrante u BiH

    Hrvatska policija pljačka i vraća u BiH desetine Avganistanaca koji su pobjegli iz Avganistana usljed straha od odmazde talibana, koji su preuzeli kontrolu u toj zemlji, objavio je danas britanski list “Gardijan”.

    List navodi da je sakupio svjedočenja avganistanskih tražilaca azila i da je dobio ekskluzivan izvještaj Danskog savjeta za izbjeglice o 60-ak ilegalnih vraćanja avganistanskih porodica sa granice Hrvatske i BiH u periodu od 16. do 29. avgusta.

    “Gardijan” podsjeća da su izvještaji o vraćanju i pljačkanju migranata na hrvatskoj granici dobijeni u vrijeme kada brojne zemlje evakuišu hiljade izbjeglica iz Avganistana, pomažući im da izbjegnu eventualnu odmazdu terorista “Islamske države”.

    Britanski list napominje da se bilo kakvim odbijanjem izbjeglica krše Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, Ženevska konvencija i zakoni EU, jer je oduzimanje prava pojedinca da preda zahtjev za dobijanje azila kršenje ljudskih prava.

    Vraćanje migranata o kojima se govori u svjedočenjima pojedinaca i izvještaju Danskog savjeta za izbjeglice događa se nakon što su talibani preuzeli kontrolu nad Avganistanom, a zemlje kao što su SAD, Velika Britanija, Italija i Španija pokušavaju da bezbjedno evakuišu avganistanske izbjeglice.

    Prema svjedočenjima migranata, hrvatska policija se prema njima ponašala brutalno i nasilno, ponižavajući pljačkajući ih, a zabilježeni su i slučajevi uništavanja lične svojine.

    Polovina vraćenih migranata su maloljetnici, a 16 ljudi je tvrdilo da će Hrvati ometati njihove zahtjeve za dobijanje azila.

    “Gardijan” podsjeća da izvještaji o nasilju hrvatskih policajaca prema migrantima nisu nikakva novost i da se slični izvještaji pojavljuju godinama iz raznih izvora, prije svega iz humanitarnih organizacija.

    Evropska komisija je u nekoliko slučajeva zahtijevala od vlasti Hrvatske da razjasne izvještaje o maltretiranju migranata na granici.

    U izvještaju o istrazi “Gardijana” u aprilu prošle godine navodi se da su Hrvati uz prijetnju nožem seksualno zlostavljali ženu iz Avganistana, koju su pripadnici hrvatske granične policije natjerali da se skine tokom pretresa. Evropska komisija zatražila je od vlasti u Zagrebu da istraži slučaj, koji je Brisel nazvao “ozbiljnim navodnim krivičnim djelom”.

    Hrvatska policija i Ministarstvo unutrašnjih poslova Hrvatske negirali su bilo kakav prekršaj, tvrdeći da su riješeni da sarađuju sa EU sa ciljem da se spriječe nekontrolisane ilegalne migracije kakve su se dešavale u prošlosti.

    Agencija UN za migracije /IOM/ upozorila je da bi uskoro na Balkanu moglo da bude više izbjeglica iz Avganistana nego iz bilo koje druge zemlje.

  • Kako je “ujedinjena” i demokratska Evropa postala mjesto sa najviše zidova: Mjesto na kom počinje patnja i završava budućnost

    Kako je “ujedinjena” i demokratska Evropa postala mjesto sa najviše zidova: Mjesto na kom počinje patnja i završava budućnost

    Od Kineskog, preko Berlinskog, do zida na granici između SAD i Meksika, fizičke barijere za sprečavanje najezde i ulaska “drugih”, postavljane su kroz istoriju širom svijeta. Neke od njih danas su turističke atrakcije, ali su i u drevnoj prošlosti, kao i danas, ovakvi zidovi predstavljali mjesto na kom počinje patnja, ali počinje put ka nekoj neizvjesnoj i mračnoj budućnosti.

    Iako su mnogi nakon pada i rušenja Berlinskog zida pomislili da u “ujedinjenoj” i demokratskoj Evropi više nikada neće biti ovakvih ideoloških, fizičkih, ali i mentalnih barijera, posljednjih mjeseci i godina svjedoci smo prave pandemije i širenja virusa svojevrsne “zidomanije”.

    Zidovi poput pečuraka poslije kiše niču u raznim evropskim državama, praveći neke nove podjele, ali i stvarajući uslove za neke nove razdore i sukobe. Litvanija je najavila da će do septembra naredne godine završiti postavljanje zaštitne ograde dugačke 508 kilometara duž svoje granice sa Bjelorusijom, a kako bi zaustavila ilegalni ulazak izbjeglica. Radi se o “projektu” vrijednom oko 152 miliona evra, koja predviđa gradnju tri metra visokog zida prekrivenog bodljikavom žicom. I Poljska će izgraditi ogradu duž svoje granice sa nekadašnjom sovjetskom republikom, ali i grčka planira izgradnju dodatnih četrdesetak kilometara zida na granici sa Turskom. Ni Ankara ne sjedi skrštenih ruku te se dovršava zid dugačak čak 295 km na granici s Iranom, dok su se Mađari, Austrijanci, Makedonci i Bugari već opasali visokom bodljikavom žicom.

    Uzroci i posljedice

    Iako datiraju iz drevnih vremena, ovakve barijere dobile su naročit značaj u posljednjih tridesetak godina, kada je između različitih država svijeta postavljeno čak više od 60 zidova i raznih ograda kako bi se spriječio ulazak ljudi na teritoriju na kojoj je podignut.

    Primjera radi, do kraja Drugog svjetskog rata na svijetu je bilo sedam zidova podignutih u modernoj istoriji. Međutim, do pada Berlinskog zida 1989. godine ovaj broj se popeo na 15, a prema posljednjim podacima ova brojka se u međuvremenu popela na više od 80.

    I dok oni koji se zalažu za njihovo postavljanje i podizanje tvrde da sprečavaju ilegalnu imigraciju, krijumčarenje droge i terorizam, kritičari smatraju da su oni u stvari bezvrijedni, ali i upozoravaju kako jedan ovakav način razmišljanja i ponašanja, te bavljenje posljedicama, a ne uzrocima, stvara i svojevrsne opasne zidove i u glavama ljudi.

    Istoričar Aleksandar Raković objašnjava da se društvo zidovima oduvijek štitilo od nekih najezdi kojih se plašilo.

    • To su mogle biti vojne najezde, to su mogle biti najezde kao sada izbeglica koje sa Bliskog istoka idu ka Evropi, a to mogu biti i ideološke barijere kao što je bio slučaj u Berlinu. Kada se zidovi podižu pruža se jasna poruka da jedno društvo želi da se zaštiti od drugog, ili jedan narod od drugih naroda. Dugo se zidovi nisu podizali i evo sada vidimo eskalaciju podizanja i to širom sveta – navodi Raković

    Prema mišljenju ovog istoričara, generalno gledajući, evropske civilizacije se na ovaj način sve više konzervišu te ćemo, kako kaže, vjerovatno doći u poziciju da se sa sjetom prisjećamo vremena hladnog rata i perioda u kom je ipak došlo do procvata kulture, nauke i međusobnih komunikacija, čak i između dva suprotstavljena bloka.

    • Zamislite samo situaciju iz šezdesetih godina prošlog veka kada su hipici iz Evrope autostopom išli za Indiju, preko Irana, Avganistana, Pakistana. Svuda je bio mir. To je bilo jedno potpuno drugačije društvo. Danas se ono otuđilo i gotovo do kraja konzervisalo. Konzervisala su se muslimanska društva na Bliskom istoku, ali konzerviše se i Evropa. To više nije ono vreme potpunih sloboda, a ovi zidovi baš pružaju pravu vizuelnu sliku fizičkih barijera koje su uspostavljene – istakao je Raković.

    Zidovi u glavi

    Sociolog Vedran Francuz kaže da kada se priča o zidovima, uvijek će Berlinski zid biti poseban simbol, jer predstavlja kraj jedne ideologije, kraj komunizma.

    • On je po svim svojim okvirima bio ideološki zid. Pravo pitanje jeste da li je njegov pad doveo do kraja izgradnje zidova? Nažalost nije. I dalje će se oni graditi – kaže Francuz.

    Prema njegovim riječima, pojam zida predstavlja fizičku ili virtuelnu konstrukciju koja je utemeljena na jednom kulturnom sklopu društva i interesa.

    • Jednim dijelom tu se oblikuje i mentalni sklop društva, ali i svakog pojedinca koji čini to društvo. Ti zidovi nisu statični, oni se mogu posmatrati kao proces nekog otvaranja i zatvaranja, jer imamo dosta primjera u prošlosti da su neki rušeni, a neki opstajali – naveo je Francuz.

    Mišljenja je kako je i pitanje kulturnog identiteta veoma važno kada se generalno govori o nicanju tih nekih novih monumentalnih građevina.

    • Posljednjih godina sve više se naglašava taj kontinuitet kulture zidova, da ne želimo da prepustimo našu sudbinu u 21. vijeku jednom globalno nesigurnom svijetu. S druge strane tu su i ozbiljni pravci i grupacije koje promovišu da treba učiniti sve da ti zidovi nestanu i da ako moraju biti da budu što niži i što prohodniji. Ali, kako stvari stoje, svijet ide u sasvim drugom pravcu – naveo je Francuz.

    Istoričar i akademik Ljubodrag Dimić kaže kako podizanje ovih novih kilometarskih betonskih, i u nekim slučajevima, monumentalnih građevina, vodi prije svega ka separaciji Evrope od onih prostora sa kojima je do sada geografski bila vezana te da to nisu samo političke, već i strateške i dugoročno posljedične odluke.

    • Svi smo se nadali da je nakon rušenja Berlinskog zida ta ideja umrla, ali očigledno je da ćemo u budućnosti živeti u nekom čudnom svetu. Ali, gledajući kroz istoriju, pokazalo se da ovi zidovi uglavnom nisu uspešni i da na ispitima istorije padaju. Ako pogledamo ove koji se sada prave širom Evrope, oni neće napraviti samo fizičku blokadu, već i ekonomsku i kulturnu. Ipak, ono što je najopasnije u svemu tome jeste što se prave zidovi i u glavama. Ali pitanje je čije su to glave i šta se sve u njima kuva – kaže Dimić.

    On, međutim, upozorava i kako se “jednog lijepog dana” može desiti, i da nekom u Evropi padne na pamet da i na Drini podigne zid, ali i u Crnoj Gori ili na Kosovu.

    • Srpski narod bi mogao osetiti šta oni znače, a pogotovo jer postoje te neke lažne elite koji insistiraju na toj unutrašnjoj podeljenosti, a koja u konačnici vodi ka stvaranju nekih novih identiteta. Ako neki procene da su Srbi previše digli glavu i postali ekonomski uspešni, onda je samo pitanje vremena kada će taj uspeh biti zaustavljen direktno iz Evrope ili Vašingtona. Taj Damaklov mač nam je stalno nad glavama – istakao je Dimić.

    Desničari i vlast

    Vojni analitičar i urednik internet portala Balkanska bezbjedonosna mreža Aleksandar Radić kaže kako su ovi posljednji zidovi plod sveopšte paranoje te želje pojedinih evropskih zemalja da se “zaštite”. On je, međutim, uvjeren kako kilometarske i megalomanske betonske građevine, za koje pojedine vlade izdvajaju na stotine miliona evra, ne mogu riješiti problem, jer će migranti uvijek naći način da poput vode nađu put i domognu se krajnjeg odredišta.

    Dizanje višemetarskih, betonskih graničnih zidova, prema riječima ovog analitičara, pasivan je pristup problemu.

    • Zid je simbol pasivne odbrane, ali i rezultat straha koji je ušao među ljude te želje da se stvori bar neka prividna slika zaštićenosti. Ipak, jedina moguća realna odbrana je dinamika, odnosno iznalaženje realnih i održivih rešenja, a to je da se vratimo na “izvor” problema, a ne da se samo bavimo posledicama. Sve ovo se dešava posle jednog perioda američke superiornosti i liderstva, ali i mešanja zapadnih sila u demokratske procese širom sveta. Sada polako dolazimo do kraja, kada se taj jedan istorijski ciklus zatvara, a prate ga ovi mnogobrojni zidovi koji se grade od Turske do Litvanije – kaže Radić.

    Upozorava, kako je ova priča mnogo kompleksnija nego što se na prvo pogled čini, navodeći kako su i pojedini autoritativni evropski režimi iskoristili ovu situaciju za međudržavne obračune, kao što je to slučaj između Bjelorusije i Litvanije, ili recimo Poljske.

    Evropske velmože, a pogotovu na istoku, u Bjelorusiji, Poljskoj, Bugarskoj, Mađarskoj, objašnjava Radić, koriste ovu situaciju da bi učvrstile svoju vlast.

    • Njima trebaju vanjski neprijatelji i potencijalne pretnje, protiv kojih će se navodno boriti. I ta priča pali kod naroda. Pogledajte samo Poljsku, državu u kojoj su migrantski problemi na margini margina. Tamo gotovo da ih i nema. Ali, oni su po tom pitanju izuzetni agresivni, jer im je to potrebno kako bi održali nekakvu unutrašnju nacionalnu konsolidaciju. Pokazuju zube, filujući svoju domaću javnost kako su eto oni ti koji će ih spasiti od svih potencijalnih problema, pa i najezde migranata iz arapskih zemalja – istakao je Radić dodajući kako jedan takav totalitaristički i ekstremistički koncept prijeti da čitavu Evropu uvuče u jedan začarani krug netolerancije, ali i sveopšteg bezumlja.

    Kroz istoriju

    Najpoznatiji zid na svijetu, građen je duž istorijskih sjevernih granica Kine radi zaštite kineskog carstva od invazija različitih ratnički nastrojenih nomadskih grupa. Poznati Hadrijanov zid u Engleskoj napravljen je kako bi se rimska Britanija zaštitila od upada varvara. Zidovi su građeni i kako bi odvojili katolike Irce od unionista protestanata, ali Grke i Turke na Kipru. I Izraelci ga imaju i dugačak je čak 700 kilometara. Slične barijere postoje i između Argentine i Paragvaja, Uzbekistana i Avganistana, Južne Afrike i Mozambika, Kuvajta i Iraka, Bocvane i Zimbabvea, Saudijske Arabije i Jemena.

    Licemjerstvo

    Problem s kojim se Evropa susreće posljednjih nekoliko godina, sličan je onom američkom. Prema riječima Radića i jedni i drugi pribojavaju se najezde migranata, a u isto vrijeme i u Evropi i Americi nedostaje radne snage za poslove koji su neprivlačni domaćem stanovništvu.

    • I to je činjenica. I to migranti znaju. Ne idu oni glavom kroz zid i napamet. Tako da je to jedan licemeran odnos, a pogotovo, što pojedine zemlje i kompanije “iza zavesa” prihvataju i zapošljavaju tu jeftinu radnu snagu – istakao je Radić.
  • Otvaranje novoizgrađenog kampa “Lipa” 6. septembra: Povratnici u strahu od najezde iz Avganistana

    Otvaranje novoizgrađenog kampa “Lipa” 6. septembra: Povratnici u strahu od najezde iz Avganistana

    Novoizgrađeni privremeni prihvatni centar “Lipa” nadomak Bosanskog Petrovca biće otvoren 6. septembra, a ovaj kamp adekvatno je opremljen za smještaj oko 1.500 osoba, potvrđeno je “Glasu Srpske” u Ministarstvu bezbjednosti BiH.

    Savjetnik ministra bezbjednosti BiH Saša Kecman rekao je da se radovi uveliko privode kraju i da trenutno asfaltiraju prostor oko objekta.

    • Naknadno smo dobili neka sredstva zahvaljujući kojima ćemo uraditi asfalt, a dodaćemo i još neke sadržaje. Međutim, to nije nešto što bi moglo prolongirati završetak poslova – istakao je Kecman.

    Kada je počela izgradnja migrantskog kampa u srpskom selu Lipa, povratnici su bili u strahu da će ponovo biti prinuđeni da bježe iz svojih kuća, zbog migranata. Sada su, kažu, ponovo u strahu od još većeg priliva migranata. Direktor Centra za podršku povratnicima u Unsko-sanskom kantonu Nemanja Davidović smatra da proširivanje i obnova kampa “Lipa” apsolutno nije nikakvo rješenje.

    • Evo danas, kada vidimo da je u Avganistanu ratno stanje i kakve su prilike, onda samo možemo opet očekivati značajan priliv migranata u Unsko-sanski kanton – naveo je Davidović.

    Prema njegovim riječima, otvaranje obnovljenog kampa ne donosi ništa dobro, a posebno ne povratnicima u tom kraju.

    • Migranti će tamo biti sigurno barem još četiri ili pet godina. Biće dobro ako ne bude pritisaka da se otvori još neki kamp na teritoriji Bosanskog Petrovca ili u blizini – istakao je Davidović.

    Predstavnici Ministarstva bezbjednosti BiH i Službe za poslove sa strancima početkom ovog mjeseca sastali su se u Bihaću sa nosiocima aktivnosti na upravljaju privremenim prihvatnim centrom “Lipa”. Na tom sastanku usaglašeni su zadaci i obaveze svih učesnika, kako bi na terenu što efikasnije funkcionisao sistem upravljanja ovim centrom. Posebno je istaknuto da državne institucije preuzimaju vodeću ulogu u upravljanju migracijama, te da će organizacije na bazi partnerstva, te prepoznatih potreba od strane državnih institucija, obavljati preuzete aktivnosti. Istaknuta je važnost izbjegavanja preklapanja nadležnosti i time racionalizacija ljudskih, tehničkih i materijalnih sredstava.

    Delegacija Međunarodne organizacije za migracije (IOM) krajem decembra povukla je svoje osoblje koje je osam mjeseci bilo servis migrantima, a ubrzo nakon toga došlo je do požara u kojem su izgorjela četiri šatora. Dva mjeseca nakon požara u kampu su postavljeni novi šatori, a potom je krenulo postavljanje kontejnera i njegova obnova.

    Pomoć i statistike

    Iz Delegacije EU navode da Unija pruža značajnu podršku od 85,5 miliona evra kako bi pomogla BiH da ispuni svoje humanitarne odgovornosti i pruži pomoć migrantima i izbjeglicama u zemlji.

    U BiH, prema procjenama policijskih agencija, trenutno boravi oko 7.000 ilegalnih migranata. Od tog broja, oko 4.500 ih je u prihvatnim centrima kod Sarajeva, te na području Unsko-sanskog kantona.

  • Ne zna se ko donosi odluku o migrantima

    Ne zna se ko donosi odluku o migrantima

    Većina evropskih zemalja, računajući i zemlje zapadnog Balkana, pozitivno je odgovorila američkom Stejt departmentu i izrazila spremnost da prihvati izbjeglice iz Avganistana, dok u BiH još nije donesena odluka o tome, niti se zna ko u vezi s tim pitanjem ima posljednju riječ.

    Iz hrvatskog Ministarstva spoljnih poslova potvrđeno je da će ta zemlja primiti izbjeglice iz Avganistana i to osoblje, odnosno lokalne stanovnike koji su radili za Evropsku uniju i za koje je Evropske služba za spoljno djelovanje već apelovala da ih ne ostavljaju u Avganistanu, zato što bi bili direktno ugroženi nakon što su talibani preuzeli vlast.

    Pored Hrvatske i Slovenija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Albanija i tzv. Kosovo potpisali su izjavu Stejt departmenta o izbjeglicama iz Avganistana. S druge strane, Srbija još nije zauzela zvaničan stav, ali je portparol Komesarijata za izbjeglice i raseljena lica Srbije (KIRS) Svetlana Palić izjavila da su kapaciteti na koje može da se računa u Srbiji oko 6.000 mesta, dodajući da se tokom situacije sa virusom korona pokazalo da se taj kapacitet može podići i na 9.000 mjesta.

    Iz njenih riječi i kada se uzme u obzir da je Srbija proteklih godina visoko ocijenjena, kada je riječ o prihvatu i uslovima koje je obezbjeđivala migrantima, jasno je da će otvoriti granicu za izbjeglice iz Avganistana.

    Međutim, kada je riječ o BiH, niko od sagovornika koje smo kontaktirali ne zna precizno da kaže ko odlučuje o tome i ko treba da donese konačnu odluku da li će BiH otvoriti granicu za izbjeglice iz Avganistana. Naš sagovornik iz MUP-a Srpske kaže da će se naša policija držati postojećih odluka i zaključaka Vlade Srpske, prema kojima se na teritoriji Srpske ne mogu graditi migrantski kampovi.

    • Dok se ne donese neka druga odluka, mi ćemo prema eventualnim ilegalnim migrantima iz Avganistana postupati isto kao prema bilo kojem drugom ilegalnom migrantu – kaže naš sagovornik.

    Svi ostali naši sagovornici iz zajedničkih institucija BiH, uz insistiranje na anonimnosti, priznali su da ne znaju u čijoj nadležnosti je donošenje konačne odluke o ovom problemu.

    Oni prebacuju odgovornost između Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, Savjeta ministara i Predsjedništva BiH, ali se ipak slažu da je Predsjedništvo BiH najvjerovatnije adresa koja treba da da posljednju riječ o prihvatanju izbjeglica iz Avganistana.

  • Prijeti nam humanitarni i bezbjednosni problem: Talibani izazvali masovan bijeg Avganistanaca

    Prijeti nam humanitarni i bezbjednosni problem: Talibani izazvali masovan bijeg Avganistanaca

    Talibani su nakon dvije decenije ponovo preuzeli vlast u Avganistanu, što je natjeralo brojne građane te zemlje na bijeg pred ovom surovom islamističkom grupom i ponovo otvorilo pitanje da li Evropi, a ujedno i BiH, prijeti novi migrantski talas.

    Na meti talibana našli su se aktivisti, novinari, advokati, prevodioci i svi oni koji su proteklih 20 godina sarađivali s Amerikancima i njihovim saveznicima, a koji su se sada povukli iz te zemlje.

    Mnogi Avganistanci koji su sarađivali s međunarodnim snagama strahuju od odmazde talibanskih militanata, te su u očaju okupirali aerodrom u Kabulu, koji je trenutno jedino mjesto koje nije pod kontrolom te radikalne grupe, a brojni su krenuli i prema granicama susjednih zemalja.

    Više od 60 država, među kojima su i SAD, u međuvremenu je izdalo zajedničko saopštenje u kojem traže da Avganistancima i strancima koji žele da napuste tu zemlju mora biti dopušteno da odu, kao i da aerodromi i granični prelazi moraju ostati otvoreni.

    Neke zemlje, poput Sjeverne Makedonije i Albanije, već su ponudile smještaj za Avganistance.

    Sve ovo otvorilo je pitanje da li Evropi, ali i BiH, prijeti novi migrantski talas i da li otvorene granice ostavljaju mogućnost da se među migrante koji bježe od talibanskog režima uvuku i oni koji to nisu, a kojima je cilj da izvode terorističke napade širom EU.

    Bivši ministar policije i potpredsjednik DNS, Radislav Jovičić, ističe da slučaj Avganistana u velikoj mjeri govori o nesnalaženju čak i velikih sila kada su u pitanju određene krize na svjetskim žarištima.

    – BiH kao zemlja koja je potpuno neuređena zasigurno može imati veliki problem ukoliko se otvore granice, jer još nije riješila ni onaj prvi talas migrantske krize. Dakle, još nemamo adekvatan odgovor institucija ni na prvi talas, i ako sada dođe do novog talasa BiH će biti u strahovito velikom problemu – ocjenjuje Jovičić za Srpskainfo.

    Podsjeća da se institucionalno ništa ne rješava u BiH, ne razgovara se ni sa kim u našem okruženju, ne donose odluke i mjere, niti se planira mogućnost takve krize. Jovičić upozorava da bi BiH mogla upasti u veoma ozbiljan, ne samo humanitarni, već i bezbjednosni problem.

    I ranije sam govorio da je veoma tanka linija između humanosti i vođenja računa o bezbjednosti. Sigurno da u toj masi ljudi, koji stvarno imaju potrebu da pobjegnu iz Avganistana, imate i osobe koje koriste humanitarnu krizu da se infiltriraju u neke dijelove Evrope. To je vrlo teško iskontrolisati bez neke šire bezbjednosne provjere. Uvijek će se neko uspjeti provući i napraviti haos u nekim zemljama Evrope – ističe Jovičić.

    On naglašava da je BiH zemlja puna paradoksa, koja ne može sama iskontrolisati migrante, već bi trebala diplomatskim putevima krenuti u saradnju s evropskim zemljama i njihovim bezbjednosnim snagama kako bi koliko-toliko ublažila eventualnu krizu.

    Jovičić kaže kako ne vjeruje da će BiH imati problem u smislu da će neko napraviti neki teroristički akt u njoj, ali može da posluži kao baza za slanje ekstremista u druge dijelove Evrope. Ne treba nam, ističe Jovičić, negativna reputacija u svijetu da iz BiH dolaze teroristi.

    – U tom smislu vidim mogući problem u BiH, ali i u humanom dijelu, jer ne možemo odgovoriti na krizu ekonomski, finansijski ili u bilo kom drugom smislu da pomognemo migrantima koji bježe pred talibanima. Nemamo dovoljno kapaciteta ni da svoje građane situiramo, a pogotovo ne tako neki veliki talas migranata koji bi mogao doći iz Avganistana – zaključuje Jovičić.

  • “BiH očekuje pojačan pritisak migranata iz Avganistana”

    “BiH očekuje pojačan pritisak migranata iz Avganistana”

    Bosnu i Hercegovinu očekuje pojačan pritisak migranata iz Avganistana, čemu može doprinijeti i odluka samoproglašenog Kosova da prihvati ta lica, a pri tome niko nema tačne procjene koliko njih želi da napusti matičnu zemlju, izjavio je zamjenik ministra bezbjednosti u Savjetu ministara Nedeljko Jović.

    Na pitanje da li BiH prijeti najezda migranata iz Avganistana budući da je samoproglašeno Kosovo poručilo da ih bezuslovnog prihvata, Jović je odgovorio da je velika vjerovatnoća da će dok traju provjere SAD o njihovoj podobnosti pokušati da se domognu Zapada.

    On je istakao da sigurno predstoji pojačan migrantski pritisak državljana Avganistana, na šta će Ministarstvo bezbjednosti u Savjetu ministara, u saradnji sa nadležnim policijskim agencijama i Službom za poslove sa strancima, pokušati da odgovori adekvatnim mjerama.

    O tome koliko ih ima, Jović kaže da su različite procjene, koje se kreću i do nekoliko stotina hiljada.

    “Samo u ovoj godini Avganistan je, prema nekim podacima, napustilo oko 250.000 ljudi”, naveo je Jović.

    Kada se analiziraju pokazatelji iz prethodnog perioda, Jović je naveo da je vidljivo da je prošloj godini Službi za poslove sa strancima prijavljen najveći broj državljana Avganistana – 4.553, a da udio Avganistanaca u ukupnom broju nezakonitih migranata čini 28 odsto za 2020. godinu.

    Jović je precizirao da su od 1. januara do 16. avgusta ove godine Granična policija i Služba za za poslove sa strancima evidentirali ukupno 3.352 nezakonita migranata, državljanina Avganistana, od čega je njih 20 podnijelo zahtjev za azil.

    “Dana 16. avgusta ove godine ukupno 40 nezakonitih migranata porijeklom iz Avganistana prihvaćeno je od Granične policije i otkriveno od Službe za poslove sa strancima. Svi su iskazali namjeru za podnošenje zahtjeva za azil”, naveo je Jović.

    On je dodao da u Azilantskom centru trenutno nema državljana Avganistana.

    Jović je rekao da u BiH u privremenim prihvatnim centrima trenutno boravi 3.066 migranata, da je od početka godine, zaključno sa jučerašnjim danom registrovan 10.771 ilegalni migrant i da svi imaju želju da otputuju u Zapadnu Evropu.

    Odgovarajući na pitanje da li je konsultovan i da li je dao saglasnost na komunikaciju Ministarstva bezbjednosti sa krnjim Predsjedništvom BiH i Ministarstvom odbrane u Savjetu ministara BiH u vezi sa angažovanjem na gašenju požara, Jović kaže da ga niko nije pitao za stav o tome.

    “Niko me nije konsultovao, niti sam dao saglasnost za komunikaciju Ministarstva bezbjednosti sa ‘krnjim’ Predsjedništvom u vezi sa gašenjem požara”, rekao je Jović.

  • Migranti nadiru na balkansku rutu

    Migranti nadiru na balkansku rutu

    Centralnomediteranska i zapadnobalkanska ruta su od početka godine do kraja jula dvije rute s najvećim rastom priliva ilegalnih migranata, saopšteno je u četvrtak iz Evropske službe za zaštitu granica EU u Varšavi.

    Kako su pojasnili, prema njihovim podacima u julu je na zapadnobalkanskoj migrantskoj ruti registrovano 3.600 ilegalnih prelazaka, što je za 67 odsto više nego godinu dana ranije.

    Kada se gleda cijela godina do kraja jula, podaci Frontexa pokazuju da je broj ilegalnih migranata veći za 90 odsto i iznosi oko 22.600.

    Dvije najveće grupe migranata koji su ka EU išli preko teritorije zapadnog Balkana su Sirijci i Avganistanci, a treća najbrojnija grupa, koja je daleko iza prve dvije, su Marokanci.

    Inače, evropski zvaničnici su ovih dana pokrenuli internu debatu na koji način će ubuduće biti tretirani avganistanski migranti koji se nalaze na teritoriji EU i koje evropski službenici uhvate pri ilegalnom prelasku granice. U centralnoj dnevnoj informativnoj emisiji njemačkog javnog emitera ARD u četvrtak naveče vodila se debata o tome da li treba protjerati jednog avganistantskog migranta koji je počinio krivično djelo u Njemačkoj, s obzirom na to da u Avganistanu u posljednjih nekoliko sedmica vlada pravo ratno stanje, a očekuje se i skori pad Kabula. Naime, ministri pravde, unutrašnjih i spoljnih poslova su odlučili da je potrebno privremeno obustaviti protjerivanja zbog nedostatka bezbjednosti.

    Ukoliko EU usvoji ovakvu politiku, to će promijeniti status ilegalnih migranata koji će, nakon izbijanja sukoba i pokušaja islamističkih talibanskih grupa da potpuno preuzmu kontrolu nad Avganistanom, dobiti dodatni motiv da napuste svoju zemlju.

    Što se tiče ukupnih brojeva, prema preliminarnim Frontexovim kalkulacijama, u prvih sedam mjeseci zabilježeno je 82.000 ilegalnih pokušaja prelaska granice, što je, kako je naglašeno, za 59 odsto više nego godinu dana ranije.

    Ukupno za cijeli prostor EU, u julu je registrovano 17.300 ilegalnih prelazaka granice, što je 33 odsto više nego godinu dana ranije i za 14.600 više nego u prethodnom mjesecu.

    “Migracioni pritisak je nastavio rasti u julu na istočnim granicama EU s više od 3.000 ilegalnih ulazaka iz Bjelorusije na granici s Litvanijom”, rečeno je u Frontexu.

    Kada je riječ o centralnom Mediteranu, julski brojevi su slični majskim, a ukupno od početka godine na ovoj ruti registrovano 30.800 migranata, što je porast od 96 odsto u poređenju s prošlom godinom. Na ovoj ruti većina migranata je došla iz Tunisa, Bangladeša i Egipta.

    Na zapadnom dijelu Mediterana, na morskom dijelu rute prema Španiji, registrovano je 1.380 migranata, što je, kako je navedeno u Frontexu, pad od 32 odsto u odnosu na jul 2020. godine. Ovaj podatak pokazuje da korona nije nužno uvijek dovela do smanjenja broja migranata.

    Na ovoj ruti najviše je bilo Alžiraca, koji predstavljaju 67 odsto svih dolazaka, a iza njih su najbrojnija grupa Marokanci.

    “Razlog za ovako visok procenata Alžiraca bi mogla biti trenutna politička i ekonomska situacija u zemlji, što je mnoge natjeralo da pokušaju da se domognu Evrope”, ističu u Frontexu.