Stare konspirativne navike i dalje krase Kim Song Kima. Bili su potrebne sedmice komunikacije da ga se nagovori na intervju, a on je i dalje zabrinut oko toga ko bi ga mogao prisluškivati. Nosi tamne naočale pred kamerama, a samo dvoje ljudi zna njegovo pravo ime ili barem tako misle. Kim je proveo 30 godina radeći na vrhu moćnih špijunskih agencija Sjeverne Koreje. Agencije su bile “oči, uši i mozak vrhovnog vođe”, kaže Kim za BBC.
Tvrdi da je čuvao njihove tajne, slao ubice da usmrte njihove kritičare, pa čak i izgradio ilegalnu laboratoriju za droge kako bi pomogao prikupiti sredstva za “revoluciju”. Bivši pukovnik odlučio je ispričati svoju priču BBC-u. Ovo je prvi put da tako visoki vojni oficir iz Pjongjanga daje intervju jednoj velikoj televizijskoj kući.
Kim je bio “najcrveniji među crvenima”, kako sam za sebe tvrdi u ekskluzivnom intervjuu. Odan komunistički sluga. Ali ni čin, ni lojalnost ne garantuju sigurnost u Sjevernoj Koreji. Spašavajući život morao je pobjeći 2014. godine, a od tada živi u Seulu i radi za južnokorejske obavještajne službe.
Opisuje kako vodstvo Sjeverne Koreje očajnički želi zaraditi novac na sve moguće načine, od trgovine drogom do prodaje oružja na Bliskom istoku i u Africi. Govorio je o strategiji koja stoji iza odluka koje se donose u Pjongjangu, režimskim napadima na Južnu Koreju te ustvrdio da sjevernokorejske špijunske i kibernetičke mreže mogu doprijeti do bilo kojeg mjesta na svijetu.
BBC ne može nezavisno provjeriti njegove tvrdnje, ali uspio je provjeriti njegov identitet i gdje je to bilo moguće, pronaći potkrepljujuće dokaze za njegove navode. BBC je kontaktirao sjevernokorejsku ambasadu u Londonu i misiju u New Yorku, ali dosad nije dobio odgovor.
Kimovih posljednjih nekoliko godina na vrhu obavještajne zajednice Sjeverne Koreje nudi uvid u karijeru sadašnjeg vođe Kim Jong Una. Bivši obavještajac nudi sliku mladića koji se želi dokazati kao “ratnik”.
Špijunska agencija
Sjeverna Koreja osnovala je novu špijunsku agenciju pod nazivom Glavna obavještajna kancelarija 2009. godine, baš u vrijeme kad su Kim Jong Una pripremali da naslijedi svog oca, koji je doživio moždani udar. Šef kancelarije bio je Kim Yong Chol, koji je i dalje jedan od pomoćnika sjevernokorejskog lidera od najvećeg povjerenja. Pukovnik je rekao da je u maju 2009. u zapovjedni lanac došla naredba o formiranju “terorističke radne grupe” koja će ubiti bivšeg sjevernokorejskog činovnika koji je prebjegao u Južnu Koreju.
“Za Kim Jong Una to je bio čin zadovoljavanja vrhovnog vođe, odnosno njegova oca. Ustrojena je teroristička grupa za tajni atentat na Hwang Jang-yopa, a ja sam lično vodio operaciju”, kaže Kim.
Hwang Jang-yop nekad je bio jedan od najmoćnijih činovnika zemlje. Bio je ključni arhitekt sjevernokorejske politike. Njegov bijeg u Južnu Koreju 1997. godine nikada nije mu oprošten. Kad se našao u Seulu, bio je izrazito kritičan prema sjevernokorejskom režimu, a porodica Kim željela se osvetiti. Ali pokušaj atentata je krenuo naopako. Dva majora sjevernokorejske vojske još uvijek služe 10 godina zatvora u Seulu zbog te zavjere. Pjongjang je uvijek poricao da je umiješan i tvrdio je da je Južna Koreja inscenirala pokušaj ubistva. Kimovo svjedočenje sugeriše suprotno, ističe BBC.
“U Sjevernoj Koreji terorizam je političko oruđe koje štiti dostojanstvo Kim Jong Ila i Kim Jong Una. Bio je to dar koji treba pokazati nasljednikovu odanost svom velikom vođi”, objasnio je Kim.
Sve samo uz odobrenje vrhovnog vođe
Ima toga još. Godinu dana kasnije, brod južnokorejske mornarice Cheonan potonuo je nakon što ga je pogodio torpedo. Izgubljeno je 46 života. Pjongjang je poricao svoju umiješanost.
Zatim, u decembru 2010. godine, deseci sjevernokorejskih topničkih projektila pogodili su južnokorejski otok Yeongpyeong. Poginula su dva vojnika i dva civila. Mnogo se raspravljalo o tome ko je naredio taj napad. Kim kaže da nije bio direktno uključen u operacije oko Cheonana ili Yeonpyeonga, ali da se nije radilo ni o kakvim tajnama i da su se obavještajni činovnici ponosili tim napadima.
A te se operacije ne bi dogodile bez naredbi s vrha, kaže Kim: “U Sjevernoj Koreji, čak i kad se izgradi cesta, to se ne može učiniti bez direktnog odobrenja vrhovnog vođe. Potapanje Cheonana i granatiranje otoka Yeongpyeonga nisu nešto što su podređeni mogli izvesti na svoju ruku. Ova vrsta djelovanja osmišljena je i sprovedena prema posebnim naredbama Kim Jong Una. Za njega je to postignuće”.
Kim kaže da je jedna od njegovih odgovornosti bila razvoj strategija za rješavanje problema Južne Koreje. Cilj je bio “političko podređivanje južnog susjeda”. To je uključivalo oči i uši na terenu.
“Postoje mnogi slučajevi u kojima sam špijune upućivao u Južnu Koreju i preko njih obavljao operativne misije. Baš mnogi slučajevi”, tvrdi Kim i nastavlja:
“Jedan je sjevernokorejski agent radio u predsjedničkoj kancelariji u Južnoj Koreji te se potom sigurno vratio u Sjevernu Koreju. To je bilo početkom devedesetih godina. Nakon što je radio za predsjedničku kancelariju Južne Koreje pet-šest godina, sigurno se vratio i potom radio u Uredu za vezu 314 sjevernokorejske Radničke stranke. Mogu vam reći da sjevernokorejski operativci imaju aktivnu ulogu u raznim organizacijama civilnog društva, kao i važnim institucijama u Južnoj Koreji”.
Upozorenja prebjega
BBC-ev novinar piše kako je upoznao nekoliko osuđenih sjevernokorejskih špijuna u Južnoj Koreji, a kako je u svom nedavnom članku primijetio osnivač NK Newsa Chad O'Carroll, južnokorejski zatvori nekada su bili ispunjeni desetinama sjevernokorejskih špijuna uhapšenih tokom decenija zbog raznih vrsta špijunaže.
Incidenti se događaju i dalje, a barem jedan je uključivao špijuna poslanog direktno iz Sjeverne Koreje. No, podaci NK Newsa ukazuju na to da je daleko manje ljudi uhapšeno u Južnoj Koreji zbog kaznenih djela povezanih sa špijuniranjem nakon 2017. godine, jer se režim na sjeveru za prikupljanje obavještajnih podataka okreće novim tehnologijama, a ne staromodnim špijunima.
Sjeverna Koreja možda je jedna od najsiromašnijih i najizolovanijih zemalja u svijetu, ali prijašnji prebjezi upozoravali su da je Pjongjang stvorio vojsku od 6000 vještih hakera.
Prema Kimovim riječima, prethodni sjevernokorejski oficir Kim Jong Il naredio je osamdesetih godina obuku osoblja za nadolazeće kibernetičko ratovanje: “Univerzitet Moranbong odabralo je najbolje studente iz cijele zemlje i provelo ih kroz šest godina posebnog obrazovanja”.
Britanski bezbjednosni činovnici vjeruju da je sjevernokorejska jedinica poznata kao Lazarus grupa stajala iza kibernetičkog napada koji je 2017. osakatio dijelove nacionalnog zdravstvenog sistema i drugih organizacija širom svijeta. Vjeruje se da je ista grupa ciljala Sony Pictures u hakerskom napadu 2014. godine. Kim kaže da je ta jedinica bila poznata kao Kancelarija za vezu 414: “Interno smo ga nazvali Informacijskim centrom Kim Jong Ila”. Tvrdi da je kancelarije imao direktnu telefonsku vezu sa sjevernokorejskim vođom.
“Ljudi kažu da su ti agenti djelovali u Kini, Rusiji i zemljama jugoistočne Azije, ali djeluju i u samoj Sjevernoj Koreji. Kancelarija takođe štiti komunikaciju između sjevernokorejskih špijunskih agenata”, tvrdi Kim.
Kriza
Kim Jong Un nedavno je najavio da se zemlja ponovno suočava s krizom, a u aprilu je pozvao svoj narod da se pripremi za još jedan “mučan marš” – izraz kojim je opisivana katastrofalna glad devedesetih godina, pod Kimom Jong Ilom. Tada je Kim radio u Operativnom odjelu i naređeno mu je da prikupi “revolucionarna sredstva” za vrhovnog vođu. To je, kaže, značilo trgovanje ilegalnim drogama.
“Proizvodnja droge u Sjevernoj Koreji Kim Jong Ila dosegla je vrhunac tokom Mučnog marša. U to je vrijeme Operativnom odjelu ponestalo revolucionarnih sredstava za vrhovnog vođu. Nakon što sam dobio zadatak, doveo sam tri stranca iz inostranstva u Sjevernu Koreju, izgradio proizvodnu bazu u centru za obuku Kancelarije za vezu 715 Radničke stranke i proizvodio drogu. Bio je to kristalni metamfetamin. Potom smo ga prodavali za dolare i nosili novac Kim Jong Ilu”, objašnjava Kim.
Njegove tvrdnje o trgovini drogom djeluju utemeljene. Sjeverna Koreja ima dugu istoriju proizvodnje droga, uglavnom heroina i opijuma. Bivši sjevernokorejski diplomata iz Velike Britanije, Thae Yong Ho, koji je takođe prebjegao, rekao je 2019. godine na Forumu za slobodu u Oslu da se ta zemlja bavila trgovinom drogom pod pokroviteljstvom država i da pokušava riješiti raširenu domaću epidemiju zavisnosti o drogama.
Na pitanje kamo je otišao novac od droge i je li taj novac došao do naroda, Kim odgovara: “Da biste lakše razumjeli, znajte da sav novac u Sjevernoj Koreji pripada sjevernokorejskom vođi. Tim novcem gradio je vile, kupovao automobile, hranu, odjeću i uživao u luksuzu”.
Procjene broja smrtnih slučajeva zbog dugotrajne nestašice hrane u Sjevernoj Koreji devedesetih godina kreću se od stotina hiljada do milion. Drugi izvor prihoda, tvrdi Kimu, dolazi od ilegalne prodaje oružja u Iran kojim upravlja Operativni odjel: “Postojale su posebne patuljaste podmornice, polupodmornice. Sjeverna Koreja bila je vrlo dobra u izgradnji takve vrhunske opreme”.
Ovdje se možda radi o sjevernokorejskoj propagandi jer njihove podmornice imaju bučne dizelske motore. No, Kim tvrdi kako su dogovori bili toliko uspješni da se sjevernokorejski činovnik u Iranu pohvalio kako je Irance pozvao na svoj bazen radi poslovnih razgovora.
O naoružanju
Sjevernokorejski ugovori o isporuci naoružanja Iranu javna su tajna od osamdesetih godina prošlog vijeka, čak su uključivali i balističke projektile, ističe profesor Andrej Lankov, jedan od vodećih svjetskih autoriteta za Sjevernu Koreju.
Sjeverna Koreja nastavila je razvijati oružja za masovno uništenje, uprkos tome što je podložna strogim međunarodnim sankcijama. U septembru je testirala četiri nova sistema naoružanja, uključujući novu krstareću raketu dugog dometa, system lansiranja balističkih raketa s voza, hipersonične rakete i protuzračne rakete. Tehnologija postaje sve sofisticiranija.
Prema Kimu, Pjongjang je takođe prodavao oružje i tehnologiju zemljama koje vode duge građanske ratove. Posljednjih godina Ujedinjeni narodi optužuju Sjevernu Koreju za isporuku oružja Siriji, Mjanmaru, Libiji i Sudanu. UN upozorava da bi oružje razvijeno u Pjongjangu moglo završiti u mnogim problematičnim dijelovima svijeta.
Kim je vodio privilegiran život u Sjevernoj Koreji. Tvrdi da mu je teta Kim Jong Una dala na korištenje automobil Mercedes Benz te mu je dozvoljeno da slobodno putuje u inostranstvo kako bi prikupio novac za sjevernokorejskog lidera. Kaže da je prodavao rijetke metale i ugljen kako bi prikupio milione dolara u gotovini, koja bi se u zemlju vratila u kovčegu.
U osiromašenoj zemlji, u kojoj se milioni ljudi bore s manjkom hrane, ovo je život koji rijetki mogu zamisliti, a kamoli si priuštiti. Moćne političke Kimove veze, stvorene sklapanjem braka, omogućile su mu da prelazi između različitih obavještajnih agencija.
No te iste veze dovele su i njega i njegovu porodicu u opasnost.
Eliminacija prijetnji
Nedugo nakon što je 2011. stupio na političko prijestolje, Kim Jong Un odlučio je počistiti one koje je smatrao prijetnjom, uključujući i ujaka Jang Song Thaeka. Dugo su postojale indicije da je Jang de facto vođa Sjeverne Koreje, jer je zdravlje Kim Jong Ila kopnjelo. Prema Kimu, ime Jang Song Thaeka postalo je raširenije od imena Kim Jong Una.
“Tada sam osjetio da Jang Song Thaek neće dugo trajati. Osjećao sam da će biti protjeran na selo”, kaže Kim.
Međutim, sjevernokorejski državni mediji objavili su u decembru 2013. da je Jang pogubljen.
“Bio sam šokiran, bio je to koban udarac i bio sam užasnut. Odmah sam osjetio opasnost po život. Znao sam da više ne mogu opstati u Sjevernoj Koreji”, objašnjava Kim koji je ovu vijest saznao čitajući novine u inostranstvu. Odlučio je s porodicom pobjeći u Južnu Koreju.
“Napustiti svoju zemlju, tamo gdje su grobovi mojih predaka i moja porodica, te pobjeći u Južnu Koreju, koja je u to vrijeme za mene bila strana zemlja, bila je teška emocionalna odluka za mene”, kaže Kim te na pitanje zašto je sada odlučio govoriti ističe: “Ovo je jedina dužnost koju mogu obavljati. Odsad ću biti aktivniji u nastojanjima da oslobodim svoju sjevernu braću iz diktature i da uživaju u istinskoj slobodi”.
U Južnoj Koreji ima više od 30.000 sjevernokorejskih prebjega. Samo rijetki odlučuju se obratiti medijima. Što su ugledniji, to je veći rizik za njih i njihove porodice. U Južnoj Koreji takođe ima mnogo onih koji sumnjaju u tvrdnje prebjega o svom životu. Uostalom, kako neko može zaista provjeriti njihove priče?
Neobičan život
Kim je živio vrlo neobičnim životom. Njegovu ispovijest treba čitati kao dio priče o Sjevernoj Koreji, a ne kao cjelinu. No njegova priča nudi nam uvid u režim kojem rijetki mogu pobjeći i govori nam nešto o tome što je potrebno da bi režim preživio.
“Sjevernokorejsko političko društvo, njihove procjene, njihovi misaoni procesi, svi slijede uvjerenje o krajnjoj poslušnosti vrhovnom vođi”, kaže Kim te naglašava kako je tokom generacija to stvorilo odane sljedbenike.
Zanimljiv je i tajming ovog intervjua. Kim Jong Un je nagovijestio da bi u bliskoj budućnosti mogao biti spreman razgovarati s Južnom Korejom, ako se ispune određeni uslovi.
“Prošle su godine otkako sam došao ovamo, ali Sjeverna Koreja se uopšte nije promijenila. Strategija koju smo postavili nastavlja se dalje. Ono što morate znati je da se Sjeverna Koreja nije promijenila ni 0,01 posto”, upozorava na kraju Kim.
