Do prije nekoliko nedjelja činilo se da će predsjednik Francuske Emanuel Makron lako do drugog mandata. Sada mu se po podršci građana opasno približila populistička desničarka Marin Lepen. Predsjednički izbori su neizvijesni.
Izborni stratezi Emanuela Makrona su postali oprezni. Više ne planiraju žurku poslije prvog kruga u nedjelju (10.4.) u pariskom fensi restoranu, kao poslije ubjedljivog trijumfa prije pet godina. Umjesto toga, planirano je da se predsjednik poslije objavljivanja rezultata obrati svojim biračima iz jedne višenamjenske dvorane na tradicionalističkom istoku zemlje.
U izbornom štabu čine sve kako bi izbjegli utisak uvjerenosti da je pobjeda već u džepu ili bilo kakve znakove buržoaske arogantnosti, koju ionako stalno prišivaju Makronu. U posljednjim danima svoje predizborne kampanje on mora da zasuče rukave, piše DW.
Makron više nije jedini
Emanuel Makron želi da postigne to što nijednom predsjedniku od Žaka Širaka u posljednjih dvadeset godina nije uspjelo – da ga na predsjedničkim izborima građani ponovo izaberu i tako mu omoguće još jedan petogodišnji mandat.
Poslije početka rata u Ukrajini izgledalo je da je taj cilj nadohvat ruke – zabrinuti Francuzi su se stisnuli uz svog predsjednika i podrška u anketama se popela na 33 odsto, pa je ubjedljivo prednjačio u odnosu na sve ostale kandidate. Ali u posljednjih nekoliko dana ta podrška je pala na 28 odsto, a protivkandidatkinja populističke desnice Marin Lepen popravila je rezultat i sada mu je za petama sa 23 odsto podrške.
Šta se desilo? Inflacija je sa 4,5 odsto doduše ispod evropskog prosjeka, ali u Francuskoj se naglo povećavaju cijene energenata. To unosi nemir među Francuze. Oni se okreću svojim bazičnim društvenim temama: strahu za svoj standard, za tradiciju, socijalnu zaštitu, strahu od posljedica modernizacije zemlje. Kao i u ostalim evropskim zemljama, i u Francuskoj će na kraju za izbore biti odlučujuće svakodnevne brige.
Serija kriza
Makronu uporno prišivaju etiketu predsjednika bogatih, jer je početkom svog mandata smanjio porez preduzetnicima. To je između ostalog podstaklo protest “Žutih prsluka” koji je krajem 2018. i početkom 2019. počeo zbog povećanja cijene dizela. Protesti su mjesecima zemlji jedva davali vremena da dođe do daha i prerasli su u nepredvidljiv socijalni bunt. Predsjednik je morao da povuče jedan od svojih glavnih projekata – reformu skupog i staromodnog penzionog sistema. Njegov modernizacijski polet pretrpio je prvi udarac.
A samo što su se umirili protesti, izbila je pandemija korone. Francuska je kao i ostatak Evrope bila primorana da zaustavi život. Poslije početnih poteškoća, Makron se snašao – dobro je vodio kampanju za vakcinaciju, a dodijelio je i ogromnu državnu pomoć da bi izbjegao socijalne probleme građana i preduzeća. Kao i u drugim zemljama, vlada je učila tokom pandemije, a dio birača je to Makronu zamjerio smatrajući da je neodlučan.
Međutim, trenutno ga u predizbornoj trci muči nešto drugo – “afera Mek Kinzi”. Makronova vlada je u posljednjih pet godina potrošila preko jedne milijarde evra za skupe konsalting firme koje su izrađivale analize za neke moguće reformske projekte. Makronu spočitavaju besmisleno i rasipničko trošenje novca poreskih obveznika. A te konsalting firme navodno nisu u dovoljnoj mjeri u Francuskoj platile porez. Čak i samo tračak nedomaćinskog poslovanja dolijeva ulje na vatru u korist Makronovih protivnika.
Kameleonska politika Marin Lepen
Marin Lepen je na čelu Nacionalnog saveza (do 2018. stranka se zvala Nacionalni front, a osnovao ju je još njen otac Žan-Mari Lepen). Ona je dosljedno popravljala svoj imidž u medijima, kako bi u očima javnosti ublažila ekstremističko naslijeđe stranke. Ona više ne želi da ukine evro ili da istupi iz Evropske unije. A pošlo joj je za rukom i da joj ne našteti ni bliskost sa Putinom, koji joj je čak pozajmio novac za predizbornu kampanju 2017. Ona to naprosto ne pominje, a birači joj čak i ne zamjeraju.
Međutim, za razliku od Makrona, ona se zaista bavila predizbornom kampanjom. Dok je Makron telefonirao s Putinom, ona je neumorno obilazila mjesta u unutrašnjosti i razgovarala s ljudima. Nju kao prijetnju vidi samo još 51 odsto Francuza, a to je znak da je njena strategija detoksikacije imidža bila uspješna.
Ona je 2017. u jednom televizijskom intervjuu rekla da ona brani velike političke linije predsjednika Trampa i Putina. To je izgleda zaboravljeno, jer ona govori samo još o kupovnoj moći, rukovala se sa stotinama ljudi na trgovima, obećava Francuzima da će ograničiti cijene energenata i da će se boriti za očuvanje njihovog životnog kvaliteta.
Ekstremni desničar i bivši publicista Erik Zemur joj pomaže i protiv svoje volje. Više puta osuđivan zbog širenja mržnje, on je početkom predizborne kampanje svojim ekstremnim antiislamskim i antimigracionim stavovima izazvao veliku pažnju. Tada je imao podršku 15 odsto birača, a u međuvremenu je ona opala na jednocifrene vrijednosti.
Za Marin Lepen Zemur je pravi poklon. On je zauzeo desnu marginu, pa se ona mogla predstaviti kao umjerena figura političkog centra. Ona je pozdravila dolazak ukrajinskih izbjeglica u zemlju, dok je on ostao pri svojim idejama nulte migracije.
Francuski list “Mond” prošle nedjelje podsjetio je Francuze da se iza moderne fasade Nacionalnog saveza još uvijek krije stranka populističke desnice koja planira potpuni preobražaj francuske države i demokratskih institucija. I Makron je na svom jedinom većem predizbornom skupu u koncertnoj sali “La Defans” prošle nedjelje upozorio Francuze na desničarsku opasnost: “Opasnost ekstremizma danas doživljava nove vrhunce (…) jer se normalizuju mržnja i alternativne istine”.
Makron mora da se bori
Iako je Marin Lepen smanjila Makronovu prednost, još nijedna anketa nije ustanovila da on ne bi pobijedio u drugom krugu krajem aprila. Makron je odnio nadmoćnu pobiedu 2017. pobijedivši upravo Marin Lepen uz 60 odsto glasova. Ovaj put bi njegova prednost mogla biti znatno manja.
