Evropska unija ima veliki strateški interes u Bosni i Hercegovini.
Razlog toga su nalazišta minerala i metala koji bi joj pomogli u njenoj ‘zelenoj’ tranziciji, a međunarodne kompanije iskorištavaju kompleksnu državnu strukturu kako bi crpile te materijale ali i time štetile lokalnom stanovništvu i okolinu, navodi se u tekstu za Le Monde.
Navodi se da je projekat iskopavanja litija u Republici Srpskoj došao “kao naručen” obzirom na finansijske poteškoće u kojima se nalazi Republika Srpska, ali da, obzirom na neriješeno pitanje državne imovine, ove kompanije djeluju na “pravno nesigurnom terenu”.
Nakon što su izvršena geološka istraživanja, utvrđeno je da se na Majevici nalaze dragocjeni minerali i metali.
U jesen 2022. godine saznalo se da je švajcarska kompanija Arcore AG otkrila prilikom tajnih probnih bušenja na planini Majevici veliko nalazište litija, kao i magnezija, kalija i bora.Strateški interes EU
Majevica planinsko područje čiji najviši vrh doseže 916 metara, pretežno je obraslo listopadnim drvećem i dom je brojnim vrstama životinja.
Le Monde Dimplomatique objašnjava da minerali sa tog područja spadaju u strateški važne resurse za koje Evropska unija želi da smanji svoju zavisnost od trećih zemalja, posebno od Kine koja raspolaže najvećim svjetskim nalazištima rijetkih zemnih metala i najveći je izvoznik litija, koji se do sada uglavnom iskopavao iz slanih jezera Latinske Amerike.
Kao globalni predvodnik, EU želi do 2050. godine preći sa fosilnih goriva na obnovljive izvore energije. Međutim, za izgradnju električnih vozila, punionica, vjetroelektrana i fotonaponskih sistema još uvijek su potrebne sirovine poput olova, bora, bakra, kobalta, nikla, cinka i litija.
U tom procesu želi učestovati Arcore AG koji ima velike planove. U saopštenju za medije iz novembra 2023. godine, ova firma je najavila strateško partnerstvo s kanadsko-njemačkom tvrtkom “Rock Tech Lithium”, koja je specijalizovana za proizvodnju litijeva hidroksida i gradi postrojenje za konvertovanje u brandenburškom Gubenu.
U ovoj rafineriji, litij firme Arcore pretvaraće se u litijev hidroksid, koji je potreban za proizvodnju automobilskih baterija.
Ovo se smatra jednim od ključnih projekata njemačke energetske i prometne tranzicije. Za izgradnju tvornice u Brandenburgu, Rock Tech Lithium je zatražio 200 miliona eura iz saveznih i pokrajinskih budzeta.
Međutim, o tome još nije donesena odluka, piše Le Monde.
Dodaje se da je navodno koncern Mercedes-Benz spreman kupiti kalijev hidroksid iz planirane rafinerije Rock Tech Lithiuma i godišnje proizvoditi do 150.000 automobilskih baterija. To je posao vrijedan dvije milijarde dolara koji i te kako privlači pažnju industrije.
Rock Tech Lithium se na svojoj internetskoj stranici predstavlja kao čista tehnološka firma koja bi sirovine uglavnom dobavljala iz rudnika u Kanadi. Međutim, pokazalo se da bi moglo proći još nekoliko godina prije nego što litij doista stigne iz inostranstva u Guben.
– Zbog toga se pojavila Arcore AG i ponudila da dragocjeni materijal dovede iz bliže okoline. Sve to treba, naravno, provesti prema najstrožim standardima, transparentno, održivo, ekološki i socijalno odgovorno – i to duž cijelog lanca proizvodnje, uključujući i u mjestu Lopare – navodi Le Monde.
Međutim, Adrijana Pekić iz udruženja “Čuvari Majevice”, smatra da “to nije vrijedno ni papira na kojem je napisano”.
Ona navodi da ne postoji nikakva transparentnost, te da je stanovništvo tek nedavno iz medija saznalo da su provedena probna bušenja. Takođe tvrdi da se ne poštuju zakoni.
– Ovdje se računa samo profit nekoliko pojedinaca -rekla je ona.
Le Monde navodi da je kontaktirao Mathiasa Schmida, predsjednika upravnog odbora Arcore AG, no da on nije bio voljan dati intervju te da je na pitanja odgovarao samo putem e-maila.
Kristijan Šmit, je naveo da je u BiH moguće provoditi ekološki i socijalno prihvatljivu rudarsku djelatnost i da se cijeli projekt provodi prema propisima i zakonima lokalnih vlasti i države Bosne i Hercegovine.
“Na upit kako će to ići u jednoj od najkorumpiranijih zemalja u Europi pod režimom koji je na američkoj listi sankcija, Šmit nije odgovorio”.
Le Monde je upitao i Radu Savića, gradonačelnik Lopara, na čijoj opštini se nalazi planina Majevica, da li je izdata dozvola za Arcore Ulaganja, podružnicu Arcore AG sa sjedištem u Banjaluci, za istražne bušotine u njegovoj opštini.
– Nikada! Nikada mi nisu podneseni zahtjevi. Nikada nas ta firma nije na bilo koji način uključila u svoje planove – odgovorio je on ljutito.
Savić je objasnio da se odluke donose se na drugom mjestu.
“Jedan čovjek se za sve pita u Republici Srpskoj”
– U Republici Srpskoj, posebno jedan čovjek sve diktira: Predsjednik RS Milorad Dodik – piše Le Monde, navodeći da on vlada već 18 godina.
Dalje navodi da je Njemačka zbog Dodikove politike prošle godine zaustavila četiri infrastrukturna projekta u Republici Srpskoj u vrijednosti od 105 miliona evra, te da su Sjedinjene Američke Države već prije nekoliko godina uvele sankcije njemu i njegovim najbližim suradnicima.
Prošlog marta je Vašington još jednom pooštrio taj pristup: Kancelarija za kontrolu imovine stranaca (OFAC) stavio je Dodika i njegove sljedbenike na popis sankcionisanih osoba, što je rezultiralo zatvaranjem svih njihovih privatnih i poslovnih računa u Bosni i Hercegovini.
– Posao s litijem u Loparama dolazi kao naručen, jer bi RS svaka investicija bila od koristi. A upravo ovaj projekt obećava milionske dobitke – piše Husić.
On dalje navodi da je Petar Đokić, Dodikov ministar industrije, rudarstva i energije i njegov dugogodišnji suradnik, “takođe bio umiješan u brojne korupcijske afere”.
Naime, 2007. godine je Đokić je osuđen na tri mjeseca zatvora zbog prevare Telekoma RS. Le Monde takođe navodi da su ga 2020. godine tužioci pokušali dovesti pred lice pravde zbog brojnih povreda propisa o zaštiti okoline.
Le Monde navodi: “U periodu od šest godina, on je dopustio izgradnju malih hidroelektrana ne uzimajući u obzir zakonske odredbe. Rezultat su uništena korita rijeka, posječene šumske površine i smanjenje lokalne vodosnadbijevanja”.
“I to su, valja napomenuti, predstavnici zemlje u kojoj bi se projekt u Loparama trebao ostvariti prema pravnim propisima Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, kako je to rekao predsjednik uprave Arcorea Mathias Schmid”, ističe Le Monde.
“Ljudi strahuju za svoju egzistenciju”
Prema procjenama Arcorea, u planiranom rudarskom području na planini Majevici, na površini od oko 25 kvadratnih kilometara, nalazi se 1,5 miliona tona litijevog karbonata, 14 miliona tona borne kiseline, 35 miliona tona kalija i 94 miliona tona magnezijevog sulfata.
Mineralni nalazi trebali bi se prema planovima Arcorea eksploatisati površinskim kopanjem tokom 50 godina.
Kada su stanovnici Lopara u septembru 2023. saznali za te planove, nakon nekoliko sedmica se organizovao lokalni otpor kojem se pridružilo oko 13.000 stanovnika. Na sastanku građana krajem februara lokalni političari obećali su da se ovdje neće otvarati rudnik litija.
Zajedno s opštinom Čelić, udaljenom 20 kilometara na jugoistočnoj strani Majevice u Federaciji Bosne i Hercegovine, građani su sastavili peticiju protiv rudarskog projekta i predali je Narodnoj Skupštini RS.
Dodik je komentarisao taj otpor, navodeći da bi projekat predstavljao veliku priliku za cijelu regiju, te da bi se stvorila radna mjesta i da neće predstavljati nikakvu opasnost za okolinu.
– Pa ako to kaže Dodik, onda mora da je tako – rekao je sarkastičnim tonom Admir Hrustanović, gradonačelnik Čelića.
– Ljudi ovdje zaista strahuju za svoju egzistenciju. Boje se da će se toksične tvari iz rudnika litija preko rijeke Gnjice, koja se provlači kroz planinu Majevicu, ispustiti u rijeku Šibošnicu i time ugroziti vodoopskrbu naše zajednice. Sva naša poljoprivredna zemljišta bi bila ugrožena – rekao je on.
Le Monde piše da nije čudo što su ljudi uznemireni, te da mediji već mjesecima izvještavaju o masovnom uništavanju okoline zbog rudnika u malom gradu Varešu, u FBiH.
Ovdje je britanska korporacija Adriatic Metals osigurala prava na iskopavanje i traži srebro, zlato, olovo, cink, bakar i antimonske rude. Procjenjuje se da se tamo nalazi 22,5 miliona tona metala, u kojima EU također ima strateški interes.
Dalje navodi da se stanovnici područja žale na previsoku koncentraciju teških metala u vodi za piće i masovno uništavanje okoliša zbog sječe šuma.
– To ne želimo imati ovdje – kaže Hrustanović i vjeruje da će se stanovnici sigurno pobuniti, iako dobro znaju koliko su moćni njihovi protivnici.
-Ako treba, blokiraćemo transportne puteve za litij kroz našu opštinu – rekao je on.
Hrustanović je naveo da za cijelu regiju Majevice postoje sasvim drugi planovi.
Le Monde objašnjava da dvije pretežno srpske i tri pretežno bošnjačke opštine, koje su se nekada međusobno sukobljavale, već četiri godine zajedno rade na projektu “Via Majevica”.
Plan je da područje bude potpuno deminirano kako bi se otvorilo za turizam. Planiraju se biciklističke i pješačke staze.
Projekt takođe podržava Njemački savezni parlament s devet miliona evra.
– S jedne strane, dakle, dobivamo podršku od država EU-a da sačuvamo netaknutu okolinu, s druge strane, EU ima interes da istovremeno na istom mjestu obavlja rudarske poslove. To se ipak proturječi – kaže Hrustanović.
“Strane kompanije djeluju na pravno nesigurnom terenu”
Le Monde navodi da u današnjoj Bosni i Hercegovini to, međutim, nije jedini paradoks, te da “kompleksna struktura poslijeratnog perioda u ovoj maloj državi s gotovo 3,4 miliona stanovnika obiluje paradoksima”.
– Za kompaniju poput Arcorea, međutim, to je zapravo od koristi – ističe on.
Zatim objašnjava strukturu BiH koja je uspostavljena Dejtonskim mirovnim sporazumom, a po kojoj entieti imaju visok stepen autonomije.
Kako bi se osiguralo da se obje strane pridržavaju mirovnog sporazuma, stvorena je pozicija Visokog predstavnika koji ima široka ovlaštenja, te može donositi zakone i propise kojih su se svi obavezni pridržavati.
Od avgusta 2021. tu dužnost obavlja političar CSU-a Kristijan Šmit. Ovaj njemački državljanin ima veliku odgovornost i, kako navodi Le Monde, “igra ključnu ulogu kada je u pitanju dodjela prava na eksploataciju rudnih resursa”.
– Od kraja rata u BiH, traje spor oko toga kome pripada zemljište u državi, entitetima ili cjelokupnoj državi? Kao nasljednica socijalističke jugoslavenske republike Bosne i Hercegovine, država koja je priznata 1992. godine je vlasnik zemljišta. Međutim, Dejtonski sporazum ne regulše eksplicitno koji državni nivoi mogu raspolagati zemljištem na koji način – navodi Le Monde, te dodaje da posebno Republika Srpske insistira da je zemljište na toj teritoriji vlasništvo RS.
On objašnjava da je 2005. godine bivši visoki predstavnik Pedi Ešdaun izdao privremenu zabranu direktnog ili indirektnog raspolaganja državnim vlasništvom, dok se ne postigne konačni dogovor, što je odluka koju Dodik i dalje ignoriše, te ponavlja prijetnje secesijom ako bi se pitanje vlasništva nad zemljištem rješilo na način koji mu ne odgovara.
– Dakle, strane kompanije djeluju na pravno nesigurnom terenu – piše on, navodeći da je zbog toga vlada Federacije BiH u novembru 2023. godine uputila zahtjev za pravo vlasništva Visokom predstavniku, jer su planirali dodijeliti rudarsku koncesiju Adriatic Metalsu u Varešu.
“Šmitova kontroverzna interpretacija”
Le Monde smatra da je Šmit imao “veoma kontroverznu” interpretaciju odluke svog prethodnika Ešdauna.
Prema mišljenju Visokog predstavnika, ako vlada privremeno dodjeljuje korištenje zemljišta i imovine nekom preduzeću, pitanje vlasništva se ne dotiče.
– Time bi i Arcore u RS bila pravno zaštićena. Jer ono što je u Federaciji zakonito, u Republici Srpskoj može biti prihvatljivo – piše Le Monde.
– Zanimljiv detalj je da je CDU-ov poslanik u Bundestagu i advokat Peter Beyer postao član odbora Arcorea u aprilu 2023. godine. Beyer se godinama bavi političkim prilikama na Zapadnom Balkanu i član je Upravnog odbora Njemačkog Atlantskog društva, čiji je predsjednik Šmit. Dakle, poznaju se – ističe on.
Dodaje da Beyer nije želio odgovarati na upite na tu temu.
– Politički, angažman gospodina Beyera ostavlja gorak ukus, kada njegov prijatelj Kristian Šmit u isto vrijeme igra ključnu ulogu u pravnim okvirima rudarskih projekata – komentarisao je stručnjak Bodo Weber iz Demokratskog političkog vijeća (Democratization Policy Council).
A stručnjak Muharem Cero, koji je u poslijeratnim godinama bio odgovoran za izradu registra vlasništva i godinama se bavi ovom temom, objašnjava da su “posljedice odluka o rudarstvu u ovoj zemlji mnogo šire nego drugdje“.
On navodi da se u ratu u BiH takođe radio o zemljištu.
Cero smatra Šmitov pristup pitanju korištenja zemljišta “plitkom izmišljotinom”.
– Samo korištenje zemljišta znači da korisnik mora vratiti zemljište vlasniku u istom stanju u kojem ga je primio. U Varešu se radi o državnoj šumi koja je još za vrijeme jugoslovenskih vremena deklarisana kao takva – navodi Cero.
– Međutim, Adriatic Metals sječe drveće i crpi resurse iz zemlje. To nije privremeno korištenje šume. Ovdje se mijenja način korištenja javnog dobra, čime se dotiču pitanja vlasništva o kojima može odlučiti samo centralna država – ističe on.
Zbog toga se Šmitova odluka takođe osporava pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine. Jer promjena namjene državne imovine ne može biti odluka ni jednog entiteta.
Ostaje nejasno kada će biti donesena presuda po ovom pitanju. Le Monde objašnjava da je, pod pritiskom Dodika, jedan od sudija koji dolazi iz RS, dao ostavku, te da Dodik blokira imenovanje daljnjih sudija iz entiteta.
– Ove okolnosti, naravno, poznate su i korporacijama i Visokom predstavniku – navodi Le Monde.
“Zapadne države vjeruju da je njihova zelena transformacija vrijednija od naših života”
I u Tuzli je projekt Lopare visokoaktuelna tema. Univerzitetski grad smješten je na jugozapadnom podnožju planine Majevica na teritoriji FBiH. Tihomir Knežiček ovdje predaje geologiju i rudarstvo.
“Bez rudarstva i eksploatacije soli, ovog grada ne bi bilo“, kaže on, te ističe da je rudarstvo u njegovom gradu omogućilo ljudima rad i prosperitet i dodaje, “kako bih mogao biti protiv takvih projekata?“.
Knežiček objašnjava kako bi se mogla izvesti ekološki prihvatljiva eksploatacija, navodeći da bi za to trebalo izgraditi zatvorene sisteme kako bi se spriječila kontaminacija vode i okolnog područja.
– Međutim, ove tehnologije su vrlo skupe. I naravno, najgori mogući scenarij bi bio ako bi rudarska kompanija jednostavno pustila vodu u zemlju – navodi on.
U susjednoj Srbiji, australijsko-britanska rudarska kompanija Rio Tinto prije nekoliko godina naišla je na nalazište litijuma u blizini grada Loznica. Prema izjavama geologa, riječ je o istoj rudi kao u Loparama.
Samo nekoliko ulica dalje od fakulteta u Tuzli nalazi se kancelarija “Karton Revolucije”, nevladine organizacije koja se bori protiv korupcije u zemlji.
-Prijeti nam rudnik litijuma u neposrednoj blizini naseljenog područja. U krugu Majevice živi oko 400.000 ljudi – rekao je Adi Selman iz ove organizacije.
-Pogotovo ne mogu shvatiti da zapadne države očito vjeruju da je njihova zelena transformacija vrijednija od naših života i naše prirode ovdje -kaže on.
Navodi da je međunarodnim korporacijama moguće tako lako ostvariti svoje interese u BiH upravo zato što među stanovništvom ne postoji velika svijest o ovoj temi.
Selman smatra da političari podstiču nacionalizam etničkih grupa kako bi skrenuli pažnju sa svojih koruptivnih poslova.
Trenutno, Rock Tech Lithium navodi da je postignut dogovor o isporuci s kineskom kompanijom C&D Logistics od 2025. godine. Time bi osigurali pristup bitnim sirovinama za rad pogona u Gubenu. Međutim, ostaje nejasno odakle tačno dolazi litijum.
Mercedes-Benz se u međuvremenu distancirao od rudarskog projekta u Loparama. Pismeno su saopštili da ne postoje nikakve veze između planova eksploatacije i odnosa korporacije s kompanijom Rock Tech Lithium.
Le Monde navodi da se Adrijana Pekić samo blago nasmijala kada je saznala ovu vijest i da mu je pokazala pismo koje je dobila od advokata Arcore Ulaganja, te da prijete joj tužbom za klevetu.
-Navode da štetim poslovanju i da bih mogla biti tužena na naknadu štete – rekla je.
Le Monde piše da je Dodikova stranka u NSRS donijela zakon o stranim agentima.
– Za nas je sve teže boriti se protiv litijumskog projekta, to me zaista plaši – kaže Pekić.
“Ali ne mogu odustati”, dodala je, prenosi N1/ Le Monde.
