Kategorija: Vijesti

U ovom trenutku na računima Uprave za indirektno oporezivanje BiH postoji 245 miliona KM koje su prikupljene po osnovu putarine za izgradnju auto-puteva, ali taj novac, koji po pravilu pripada “Autoputevima RS”, “Autocestama FBiH” i Brčko distriktu, i dalje čeka na raspodjelu, jer Upravni odbor UIO, koji je nadležan za to pitanje, ne može da se dogovori.

A da se novac sada prebaci na račune pomenutih preduzeća, BiH bi, kažu dobro upućeni, imala mogućnost da napravi još 15 kilometara auto-puta (ovdje su u obzir uzete cijene materijala za izgradnju i opremanje saobraćajnica i inflacija).

Zbog ovakve situacije trpe svi, od preduzeća do države, a prema riječima predstavnika UIO BiH, dodatni problem je i to što je Uprava primorana da Centralnoj banci BiH plaća proviziju sve dok je novac od putarina na njenim računima.

“Zaista je šteta da ta sredstva ostanu neraspoređena”, kazao je Ratko Kovačević, portparol UIO BiH, koji je potvrdio da je sve u rukama Upravnog odbora UIO.

“Čeka se da Upravni odbor UIO BiH donese odluku ili o metodologiji konačne raspodjele putarine ili da privremeno raspodjeli ta sredstva”, naveo je Kovačević.

Prema očekivanoj raspodjeli, Federaciji BiH trebalo bi da pripadne oko 59 odsto sredstava, Republici Srpskoj oko 39, a Brčko distriktu oko dva odsto.

“To se ne dira od 2017. godine. A inflacija je sigurno pojela oko 30 odsto vrijednosti tog novca. To su strašni problemi”, kaže dobro upućen izvor “Nezavisnih novina”.

Pojašnjavajući koliko je inflacija uticala na cijena usluga i u o ovom sektoru, navodi da u ovom trenutku jedan kilometar auto-puta košta oko 20 miliona KM.

“Za 100 miliona može se napraviti 5-6 kilometara auto-puta, što praktično znači da bi za ovih 245 miliona maraka, mogli napraviti negdje oko 15 kilometara. To je neki prosjek, jer sve zavisi od terena i uslova, da li je ravnica ili brdsko-planinski predio. A da je sve to urađeno na vrijeme, onda kada je gorivo bilo 1,8 KM, moglo se napraviti i 20 kilometara auto-puta”, dodaje naš izvor.

Ove stavove potvrđuje i Nedeljko Ćorić, direktor JP “Autoputevi Republike Srpske”.

“Ono što smo mogli napraviti prije, recimo, tri godine, danas možemo napraviti 30 odsto manje, jer su sredstva devalvirala i rastom cijena, znači, samom inflacijom. Dakle, taj novac nema više istu vrijednost na tržištu kao prije nekoliko godina kada je prikupljen, već daleko manju”, kazao je Ćorić.

Ističe da svako dalje zadržavanje sredstava na računima Uprave za indirektno oporezivanje predstavlja ozbiljan problem za funkcionisanje ne samo preduzeća kojim on rukovodi, već i JP “Autoceste FBiH”.

“Ono što je apsurdno u ovom trenutku jeste da, dok sredstva stoje na računu UIO BiH, i ‘Autoputevi RS’ i ‘Autoceste FBiH’ povlače kredite po izuzetno visokim kamatnim stopama, zadužuju se na tržištu kapitala da bi se obezbijedila sredstva za finansiranje određenih projekata i aktivnosti iz redovnog poslovanja. Čini mi se da tu nema sluha, prije svega u FBiH, kod ljudi koji odlučuju o tome”, poručio je Ćorić.

Podsjećamo, o ovom problemu govorio je i u intervjuu za “Nezavisne novine” Zoran Tegeltija, direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH. Tom prilikom, on je kazao da je neraspodjela novca najlošija politička odluka koja je donesena, jer novac od putarina nije mjesto gdje se politički poravnavaju bilo kakvi odnosi.

“Odluka je loša i finansijski zato što imamo gubitke preduzeća ‘Autoputeva RS’ i ‘Autocesta FBiH’, a sa druge strane i gubitke zbog inflacije”, kazao je tada Tegeltija te podsjetio i da zbog svega navedenog trpi i Uprava.

“Mi plaćamo proviziju Centralnoj banci BiH za novac koji se nalazi na računu, a to nije naš novac, mi smo ga samo prikupili i njime ne možemo upravljati. Mi smo dosad držeći ovaj novac platili proviziju od skoro 300.000 KM”, naveo je Tegeltija.

Podsjećanja radi, UIO BiH prikuplja prihode po dvije vrste putarina.

Prva se odnosi na putarinu za održavanje puteva i ona se naplaćuje u iznosu od 0,15 KM po litru naftnog derivata, a druga na putarinu za izgradnju auto-puteva i ona iznosi 0,25 KM po litru derivata.

Predsjednici Srbije, Hrvatske i BiH Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović na ceremoniji u Јelisejskoj palati u Parizu potpisali su na današnji dan, prije 28 godina, Mirovni sporazum o BiH, koji je prethodno dogovoren u Dejtonu.

U jugoslovenskoj delegaciji koja je prisustvovala svečanosti potpisivanja bio je i potpredsjednik Republike Srpske Nikola Koljević.

Sporazum, koji je na snagu stupio časom potpisivanja, sastoji se od 11 članova u kojima su samo načelno navedeni aranžmani, koji su razrađeni u Dejtonskom sporazumu.

Članom 10. Mirovnog sporazuma osigurano je uzajamno priznavanje Savezne Republike Јugoslavije i BiH u međunarodnim granicama.

Do očekivanog priznavanja između Јugoslavije i Hrvatske nije došlo jer je Hrvatska povukla svoje obećanje o tajnoj zamjeni teritorija između Savezne Republike Јugoslavije, Republike Srpske i Hrvatske, to jest o ustupanju Prevlake za takozvano dubrovačko zaleđe.

Pariski mirovni sporazum za BiH kao predstavnici zemalja organizacija garanta sporazuma potpisali su i Bil Klinton, predsjednik SAD, Žak Širak, predsjednik Francuske, DŽon Mejdžor, premijer Velike Britanije, Helmut Kol, kancelar Njemačke, Viktor Černomirdin, premijer Ruske Federacije i Felipe Gonzales, u ime Evropske zajednice.

Pred Sudom BiH danas bi trebalo da bude nastavljeno suđenje u predmetu “Ejup Ganić i drugi” za zločine nad pripadnicima JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 3. maja 1992. godine.

Na prethodnom ročištu 11. oktobra svjedok Tužilaštva BiH Dragan Zrnić ispričao je o napadu na kolonu JNA, kako je premlaćivan nakon zarobljavanja, kao i da je čuo da se priča da Ejup Ganić predvodi planove za ubistvo tadašnjeg predsjednika Alije Izetbegovića, koje bi se pripisalo JNA.

Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.

Nastavak suđenja zakazan je za 13.00 sati, prenosi “Srna”.

U Trebinju je danas potpisan sporazum između poslodavca i Odbora Sindikata Elektroprivrede Republike Srpske /ERS/ kojim je usaglašeno da se postojeći Kolektivni ugovor primjenjuje do uspostavljanja novog, a najkasnije do 10. jula naredne godine.

“Takođe, usaglašeno je da radne grupe, u kojima su predstavnici sindikata i poslodavca, imaju rok do 60 dana da izvrše analize s ciljem povećanja cijene rada i uspostavljanja novog kolektivnog ugovora”, saopšteno je iz ERS-a.
U saopštenju se dodaje da, ukoliko radne grupe dostave usaglašen prijedlog do 31. januara 2024, obračun nove cijene rada primjeniće se na plate od 1. januara naredne godine.

Savjet ministara usvojio je danas prednacrt osnova za vođenje pregovora sa Evropskom agencijom za graničnu i obalsku stražu (Fronteks), potvrdio je zamjenik predsjedavajuće Savjeta ministara Staša Košarac.

Košarac je naveo da je usvojena i struktura pregovaračkog tima za pregovore sa Fronteksom.

-To je jedan od iskoraka koji je Savjet ministara danas uradio, vodeći računa o nacionalnoj strukturi i entitetskoj zastupljenosti – rekao je Košarac novinarima nakon sjednice Savjeta ministara.

Košarac je naglasio da je u ovoj odluci vidljiva nadležnost Republike Srpske, Federacije BiH, kantona i distrikta Brčko.

Podsjećamo, već dugo nema pomaka u sporazumu sa Frontesom jer bošnjački ministri ne daju saglasnost, tvrdeći da se nadležnosti BiH, kao što je kontrola granice, prenose na nivo entiteta.

U Banjaluci je održan božićni prijem u organizaciji potpredsjednika Republike Srpske iz hrvatskog naroda Davora Pranjića kojem su prisustvovali najviši zvaničnici Srpske i BiH.

Prijemu su prisustvovali predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, predsjednik Narodne skupštine Srpske Nenad Stevandić, premijer Radovan Višković, srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, poslanici u Narodnoj skupštini Srpske.

Božićnom prijemu prisustvovali su i predsjedavajuća Savjeta minstara Borjana Krišto, predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović i predstavnici Oružanih snaga BiH.

Pranjić je svim rimokatolicima uputio poruke mira, ljubavi i radosti povodom predstojećeg Božića. On je istakao da je u katoličkom kalendaru sada vrijeme adventa, odnosno “nečeg dobrog što se iščekuje”.

• Neka svako bude dobro. To je najbolja poruka koju možemo danas poslati – poručio je Pranjić.

Pranjić je poručio da BiH treba biti onakva kakvom je konstitutivni narodi sebi žele urediti za bolje sutra.

Predsjednik Srpske čestitao je potpredsjedniku Republike Srpske iz hrvatskog naroda, svim Hrvatima i svim vjernicima katoličke vjere nastupajući Božić, uz želje da ga provedu u zdravlju i porodičnoj sreći.

Dodik je rekao da je prijem u Banjaluci prilika da pokažu u Srpskoj da zajedno rade na stabilizaciji prilika i mira i da su spremni na razumijevanje i podršku, pogotovo na stvarima koje kod sve tri vjere uvijek pozivaju na okupljanje i dobro među ljudima.

On je istakao da se zbog toga večeras šalje poruka ljubavi, mira i dostojanstva.

• Ne bi trebalo niko nikome da smeta u pogledu toga da se porodica okupi, oko onoga što ovdje tradicionalno predstavlja katolički Božić, što predstavlja pravoslavni Božić ili ono što predstavnici Islamske zajednice proslavljaju – rekao je Dodik.

Višković je poželio svim pripadnicima hrvatskog naroda da u zdravlju i sreći sa svojim porodicama provedu predstojeće novogodišnje i božićne praznike.

Cvijanovićeva je rekla da je ovo vrijeme kada se trebaju poslati poruke mira, te istakla da je ponosna što je Srpska otvoreno društvo u kojem svi slobodno mogu da upražnjavaju svoju vjeru.

• Izražavam zahvalnost potpredsjedniku Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda Davoru Pranjiću što nas je okupio da zajedno pošaljemo poruke mira i želje za dobru porodičnu sreću svakog čovjeka u Srpskoj – rekla je Cvijanovićeva, čestitavši svim vjernicima katoličke vjeroispovijesti Božić, uz želje da ga proslave u miru, sreći i zdravlju sa svojim porodicama.

Vrhovni sud Republike Srpske pravosnažno je osudio Dalibora Čambera na jedinstvenu kaznu od 25 godina i tri mjeseca zatvora zbog ubistva Duška Savanovića.

Sud je tako ublažio prvostepenu kaznu po kojoj je Čamber zbog teškog ubistva bio osuđen na 30 godina zatvora.

U Vrhovnom sudu RS su naveli da je žalba odbrane djelimično uvažena.

Čamber je tako zbog teškog ubistva osuđen na 25 godina zatvora, a zbog neovlaštenog posjedovanja oružja na šest mjeseci, pa mu je izrečena jedinstvena kazna od 25 godina i tri mjeseca zatvora.

U optužnici se navodilo da je 31. decembra 2020. godine oko 22.30, Čamber došao zajedno sa kolegom Milanom Đurđevićem na parking pumpe „Nis Petrol“ autom “mercedes”, kojim je upravljao Đurđević.

Zatim su izašli iz vozila, te došli u verbalni, a potom i u fizički sukob sa Savanovićem i njegovim prijateljem Aleksom Babićem (22), koji su na parking pumpe došli svojim vozilom.

Čamber je tokom fizičkog obračuna izvadio pištolj marke “Crvena Zastava” kalibra 9 mm, za koji nije posjedovao oružni list i dozvolu za nošenje, pa je ispalio jedan hitac u pravcu “suparničkog vozila” koji je pogodio zadnji lijevi točak.

Potom ispaljuje još jedan hitac iz pištolja prema Babiću, pogodivši ga u lijevo stopalo.

– Babić je zadobio tešku tjelesnu povredu u vidu strijelne rane stopala sa prelomom kosti lijeve pete – dodaje se u optužnici.

Zatim Savanović udara Čambera, usljed čega on pada na leđa u blizini aparata za točenje goriva, te iz ležećeg položaja ispaljuje i treći hitac prema Savanoviću, pogodivši ga u stomak.

– Savanović je prevezen vozilom Službe hitne pomoći Laktaši na reanimaciju u Urgentni centar UKC Republike Srpske, ali je od posljedica ranjavanja preminuo istog dana oko 23.50 sati usljed masivnog iskrvarenja.

– U optužnici se navodilo i da je Đurđević odvezao Čambera sa mjesta kritičnog događaja i tako mu pomogao u krivičnom djelu.

On je ranije priznao krivicu i sklopio sporazum sa tužilaštvom, pa je osuđen na godinu dana zatvora. Sudija Dragan Uletilović je rekao da je jedan od najuvjerljivijih dokaza snimak sa bezbjednosnih kamera sa benzinske pumpe. Kao olakšavajuće okolnosti je to što je neosuđivan i njegovi porodično stanje.

Takođe je istakao i upornost optuženog da počini krivično djelo i da nije bilo elemenata nužne odbrane.