Uvredljive poruke koje se javno objavljuju na stranicama „Moli se“ ponovo su preplavile društvene mreže. Trend o kojem su Nezavisne pisale prije dvije godine oživio je na Instagram profilu „Moli-se.bl.lk.trn“.
Poruka o maloljetnoj djevojčici iz Trna alarmirala je nadležne nakon što je majka Sanja Kaurin dignula glas i, zajedno s građanima, pozvala institucije da reaguju. Javno je objavljeno: „Moli se (ime i prezime djeteta), najveća ku*va u Trnu, da se malo smiri i prekine s*ati jer je bolesna i retardirana i nek promijeni nekad svoj Nike duks. Anonimno.“
Objavu je majci pokazala kćerka. „Mama, ja se na to ne obazirem. Uopšte me ne zanima šta oni pišu, to samo govori o njima.“ Sanja kaže da ju je ova objava šokirala. „Međutim, ova objava sad me je toliko šokirala da sam odlučila da idem do kraja. Objavu sam okačila na moj Instagram profil, potom kontaktirala MUP, a sutradan i školu. Zaista su se svi toliko ujedinili da pomognu, ne samo mom djetetu, nego da prekinemo lanac internet nasilja jer, nažalost, zaista mnogo djece prolazi kroz isto.“
Dodaje da s kćerkom mnogo razgovara. „Uvijek smo govorili kako ona mora da ima poštovanje prema drugoj osobi, da gaji empatiju, ali tako isto da ne smije trpjeti ništa loše.“
Škola je odmah poslala dopis s dokazima u policiju i zahtijevala hitnu reakciju, pustila oglas u veliku smjenu i održala predavanja. Načelnik odjela za internet nasilje takođe je odmah reagovao. Profil je prijavljen. Podršku je dala i Brankica Raković, koja je priču podijelila na mrežama.
„Ovo nije prvi put da ja dižem glas za one koji ne mogu da dođu do svojih reflektora, ali ovaj put sam otišla korak dalje. Ja sam se obratila Ministarstvu prosvjete i kulture RS i školi ‘Desanka Maksimović’ u Trnu jer je upravo iz te škole i stigao glas majke koja se pobunila“, kaže Rakovićeva. Pohvalila je direktoricu škole, koja je najavila roditeljske sastanke i razgovore s đacima i pozvala djecu koja se osjećaju ugroženo da joj se jave. Škola i ministarstvo obratili su se MUP-u Srpske. Rakovićeva je dobila poziv Policijske stanice Laktaši, vjerovatno kao svjedok. „Ja od ove priče neću odustati.“ Pozvala je roditelje da provjere postoje li stranice „Moli se“ za gradove u kojima žive.
Najveću odgovornost pripisuje roditeljima. „Mi toliko radimo i toliko smo zauzeti raznim stvarima, na kraju krajeva i tim skrolovanjem i ostavljanjem komentara na portalima, da zaboravljamo da malo prokomentarišemo život naše djece sa njima gledajući ih u oči.“
Psiholog i sistemski porodični psihoterapeut Maja Savanović Zorić kaže da imena djece idu javno, fotografije bez kontrole, uz uvrede, a odrasli često saznaju tek kad posljedice postanu ozbiljne. Odgovornost mora biti podijeljena. Škole da provjere ima li među učenicima takvog nasilja. Roditelji da vide postoji li stranica, grupa ili profil na kojem se prozivaju djeca iz škole njihovog djeteta – ne samo da li je njihovo dijete objavljeno, nego i da li tu stranicu prati, komentariše, šalje sadržaj i zna ko je pravi.
Publika koja pregledima, komentarima, dijeljenjem ili ćutanjem omogućava da to traje takođe je dio digitalnog nasilja. Internet je dio svakodnevice djece i roditelji više nemaju potpunu kontrolu nad svakim sadržajem, ali mogu dijete učiti da zastane, prepozna ponižavanje i zna kada nešto nije u redu. Ne može se od djece tražiti odgovornost na internetu ako ih odrasli nisu naučili da internet nije prostor bez posljedica, prenose Nezavisne.
