Autor: m88bogdanovic

  • Prijateljstvo i diplomatija: MILOŠ ŠOLAJA –  BRATIMLJENJE KOJE JE MIJENJALO ISTORIJU

    Prijateljstvo i diplomatija: MILOŠ ŠOLAJA – BRATIMLJENJE KOJE JE MIJENJALO ISTORIJU

    U vremenu kada je Republika Srpska bila bez međunarodnog priznanja, bratimljenje Banjaluke i grčke Patre predstavljalo je jedan od ključnih diplomatskih iskoraka. O značaju tog događaja, njegovim političkim, kulturnim i međunarodnim dimenzijama, govori prof. dr Miloš Šolaja, prisjećajući se kako je ovo partnerstvo otvorilo vrata svijetu i ostavilo trajan trag u odnosima dva naroda.

    Šta za Vas predstavlja bratimljenje između Banjaluke i Patre?

    “Bratimljenje Gradova Banja Luka (Republika Srpska) – Patra (Grčka) predstavljao je događaj od prvorazrednog značaja za međunarodno pozicioniranje prije svega Republike Srpske, u to vrijeme apsolutno nepriznate države u međunarodnium odnosima i, naravno, Grada Banjaluka, a glavnog nosioca tog događaja. Zašto je to bilo važno za međunarodne odnose? Bez obzira što u to vrijeme službeno nije bila glavni grad Republike Srpske, ali svojom veličinom, mrežom institucija, ekonomskim i političkim potencijalima, mnogi su je smatrali de fakto glavnim gradom. Institucionalna saradnja Banjaluke i nekog od većih grčkih gadova bila je prva institucionalizovana međunarodna i spoljnopolitička veza u Republici Srpskoj s partnerima iz druge međunarodno priznate države. Grčka je bila članica NATO-a i Evropske unije, ali je od samog početka rata u BiH pokazivala prijateljstvo prema srpskom narodu. O tome svjedoči ogromna humanitarna pomoć, ali i gostoljubivi prijem djece i porodica poginulih boraca na školovanje, ljetovanje i kroz druge forme otvorene podrške Srbima u Republici Srpskpoj u vrijeme građanskog rat“, istakao je Miloš Šolaja.

    Ko je pokrenuo inicijativu za povezivanje ova dva grada?

    „Inicijativu da partner Banjaluke bude grad Patra potaknuo je otac Emolaos Masaras, episkop u Patri i, sasvim sigurno, najomiljeniji žitelj Patre, koji se upokojio prošle godine. Često je dolazio u Republiku Srpsku s konvojima humanitarne pomoći i svotama novca koje je donosio porodicama poginulih boraca, najčešće u Prijedor. U povratku iz jedne od takvih posjeta u decembru 1994. navratio je do predsjednika Skupštine opštine Banja Luka (u to vrijeme prve ličnosti Grada) Predraga Radića i predložio bratimljenje Banja Luke i Patre. Bila je ranija ideja o gradu Kalamati, mnogo bliže Atini, ali Patra je treći grad po veličini u Grčkoj i de fakto politički centar Peloponeskog poluostrva koje čini prirodno zaokruženu regiju. Nalazi se na obali Jonskog mora, okrenut prema Italiji i veoma je živa luka i ekonomski zaokružena sredina. U to vrijeme često sam viđao predsjednika Radića i u funkciji savjetnika, bez formalnog angažovanja i plate, više na prijateljskoj osnovi. Razgovarali smo o prijedlogu patera Ermolaosa i dogovorili da se inicitijava prihvati. Možda je moje mišljenje imalo presudnu ulogu, jer sam kao mlad novinar posjetio prvi put Patru još 1981. godine. Sasvim slučajno, tada sam prvi put imao priliku da prisustvujem predizbornom mitingu u všepartijskoj državi. Bio je to zaršni miting ljevičarske partije PASOK pred izbore i Andreasa Papandreua bivšeg prognanika koji se upravo vratio u Grčku nakon kraha vojne diktature te godine. Nakon tih izbora postao je premijer, to znači i lider, Grčke. Porodica Papandreu je, inače, iz Patre i ima ulogu i u ovoj posjeti banjalučke delegacije posvećene bratimljenju

    U analizi predloženog partnerstva zaključeno je da su Banja Luka i Patra gradovi približno jednake veličine, sličnih ekonomskih potenicjala i sistema i sličnih političkih karakteristika regiona u kojima imaju centralnu ulogu. Bilo je i pitanje da li da se pokuša bratimljenje s Atinom, ali je preovladalo mišljenje da je Atina ne samo prevelika za Banjaluku, već i da bi prirodna sardanja Atine bila s Beogradom, središtem „svih Srba svijeta“.

    Predrag Radić, bivši član poslovodnog odbora velikog poljoprivrednog sistema AIPK Bosanska Krajina i profesor na Ekonomskom fakultetu imao je prepoznatljive menadžerske sklonosti. Tokom obavljanje funkcije prve ličnosti Banja Luke isticao je tri stvari – potrebno je što prije postići mir, a kad to dođe u Bosni i Hercegovini ekonomija će imati prioritet, a multinacionalnost i multikulturalnost se moraju njegovati kao prirodne karakteristike društva kroz bogatstvo različitosti. To je kod mnogih međunarodnih predstavnika uvijek bilo dobro primljeno, tako da ova posjeta i bratimljenje nisu imali kritike od strane predstavnika međunarodnih organizacija ili stranih država. Glavni operativac i „čovjek za vezu“ bio je prodorni predsjednik Društva srpsko-grčkog prijateljstva Jevto Janković. Kao početak svoje vizije poslijeratnog razvoja, predsjednik Radić je okupio poveliku delegaciju, više od trideset ljudi – prije svega direktora i menadžera uspješnih preduzeća i banaka iz Republike Srpske u namjeri da se što prije uspostavljaju ekonomske veze. U delegaciji su bili i predstavnici Eparhije banjalučke, kulturnog života, ali i visokog obrazovanja i medija (ekipa RTRS-a) i ja kao i dvojica fotografa – Vlado Havralenko i Ranko Ćuković, ratni fotoreporter Pres centra Prvog krajiškog korpusa s kojim sam bio u timu za produkciju izložbe fotografija „Slike rata“. Inače je bio  autor vrlo upečatljive naslovne fotografije na najavnom plakatu. Priča o izložbi je zanimljiva –  imala je 80 fotografija o patnjama ljudi iz Republike Srpske tokom rata koje je snimalo 12 autora – najpoznatijih foto-reportera iz Srbije i Republike Srpske što je simbolički odražavalo i srpsko jedinstvo. Opremanje smo radili u ateljeu Tomislava Tome Peterneka, najpoznatijeg imena srpske fotografije koji je i atelje i svoju veliko znanje i iskustvo u organizaciji fozo-izložbi stavio u službu proizvodnji ove izložbe dao potuno bsplatno. Znajući da takav pristup znači da su fotrografije umjetnička djela, uz njih su išla rješenja i drugi službeni carinski dokumenti o privremenom izvozu. Izložba je bila prvi događaj u programu posjete i izazvala je veliko interesovanje javnosti u Patri i cijelom Peloponezu. Zbog toga su domaćini zamolili da ostane na Peloponezu da obiđe više gradova. Uradili smo tako, ali se nikada nije vraila u Banja Luku, pa zato kolega Ćuković i ja i dalje tragamo za njom i to nam je sad glavni fokus saradnje.

    Zašto je važno da se predavanje o međunarodnom identitetu Republike Srpske održi upravo na Dan nezavisnosti Grčke?

    U narednu srijedu na Dan nezavisnosti Republike Grčke kada se obilježava početak ustanka za oslobođenje od turske vlasti 1821. godine, na inicijativu prof. dr Vladana Bartule pozvan sam da održim predavanje o počecima traganja za međunarodnim identitetom Republike Srpske, ali i predstavim bratimljenje Patre i Banja Luke kao neizostavan dio tog traganja. Budući da Fakultet ima uspostavljenu saradnju s jednim Univerzitetom u Patri nastojaćemo da pronađemo izložbu i vratimo je u Republiku Srpsku, budući da se rangira kao nacionalno dobro.

    Zašto je delegacija išla avionom do Atine, a odatle autobusom do Patre?

    U Grčku smo do Atine išli avionom, jer su mjesec dana prije našeg polaska djelmično ukinute sankcije Saveznoj Republici Jugoslaviji, tako da je JAT povo pokrenuo međunarodni avio-saobraćaj. Od Atine do Patre domaćini su nas prevezli autobusom.

    Ono što možda, u političkom smislu predstavlja najvrijedniju činjenicu, jeste da je delegacija oficijelno predstavljala Banja Luku, ali je njen član bio i potpredsjednik Narodne Skupštine Republike Srpske dr Milovan Milanović čime je dobila i državnu dimenziju. To se učvrstilo činjenicom da je 25. marta 1995. na Dan nezavisnosti u Patri priređena vojna parada na kojoj je naša delegacija, kao zvanični gost, bila predstavljena pod imenom Republike Srpske što je u publici izazavalo ogroman aplauz. To je bio još jedan dokaz da su Grci veoma dobro znali šta se dešava u Bosni i Hercegovini, da su već znali za Republiku Srpsku i suštinu njene borbe. Bila je to snažna i važna manifestacija podrške iako smo se prilikom individualnih kontakata na brojnim mjestima uvjeravali u to svakodnevno više puta. Domaćin na svečanom ručku na kojem su služena tradicionalne grčka jela, priređena u našu čast, bio je tadašnji ministar kulture Jorgos Papandreu, pripadnik jedne od najuglednijih porodica i sin Andreasa Papandreua kojeg sam četrnaest godina ranije iz publike posmatao na predizbornom mitingu. Razgovor i ručak s Jorgosom Papandreuom dali su činu bratimljenja institucionalnu državnu dimenziju i sa grčke strane. Jorgos Papandreu je i u to vrijeme bio predsjednik ljevičarske stranke PASOK, a kasnije i premijer Grčke.

    Koji je značaj Povelje potpisa za Banjaluku i Patru?

    Program poslave Grčkog nacionalnog praznika 1995. završen je u Pozorištu u Patri svečanom ceremonijom razmjene izjava i potpisivanjem Povelje o bratimljenju. Pozorište s nekoliko stotina mjesta i četiri reda balkona bilo je puno, a svečanosti potpisivanja prisusvovale je gotovo cijela društvena, politička, kulturna i ekonomska elita Patre, regije Ahaja, pa i cijelog Peloponeza, ali i predstavnici državnih institucija iz Atine. Sam čin potpisivanja bio je izraz izuzetnog međusobnog poštovanja i prijateljstva, još više izraz podrške borbi i politikama koje su predstavljali Srbi iz Republke Srpske okupljeni u delegaciju Grada Banja Luka sa tom snažnom državnom dimenzijom.

    Kako je devetodnevni program delegacije organizovan prema profesionalnim opredjeljenjima?

    Posjeta je trajala devet dana. U skladu s principima koje je postavio Predrag Radić, svih devet dana svako od nas je imao program definisan u skladu s profesionalnim opredjeljenjem: direktori firmi išli su u proizvodne firme i privredne komore, predstavnici obrazovanja na univerzitete, novinari u medijske kuće, saradnja predstavnika pravoslavnih crkava odisala je apsolutnim jedinstvom. Time je stvorena osnova i uspostavljen obrazac za ponašanje naših predstavnika u inostranstvu.

    Šta vas je najviše impresioniralo u Kalavritu?

    Domaćini su se istinski trudili da nam pokažu što više, da u Banja Luku ponesemo što više informacija i iskustava o onome simbolima i karakteristikama Patre i Peloponeza. Svi smo bli impresionirani Kalavritom, mjestom uzvišenosti, žrtve, simbola otpora i ustanka Grka protiv otomanske okupacije. Bili smi impresiorinai i Nafpaktosom, pravoslavnim manstirom koji je živio od uzgoja ribe, ali su ključne činjenice da je još tada proces bio potpuno eletronizovan i automatizovan što nas je posebno zadivilo. Manastir je imao i svoju radio stanicu. Bili smo gosti u drevnoj Olimpiji, oduševljeni boravkom i razgledanjem borilišta antičkih olimpijskih igara. U povratku dan i po smo proveli u prelijepom malom gradu Tripoli, smještenom u središte Peloponeskog poluostrva, gdje je delegaciji predstavljena mogućnost kvalitetog i sadržajnog života u malim mjestima u unutrašnjosti.

    Zašto su međunarodni procesi utiecali na smanjenje kontakata između Banjaluke i Patre?

    Ratni sukob u Bosni i Hercegovini završen je pola godine nakon bratimljenja Banjaluke i Patre. Delegcije grada Patra posjećivale su Banja Luku  nekoliko puta do kraja ratnih dejstava, ali i poslije njih. Međunarodni procesi u drugačiji politički pristupi, na žalost, odveli su gradove u drugim pravcima, pa su kontakti gotovo zamrli iako se sada, nakon mira na Balkanu, a i stabilizacije političkih prilika do Patre mnogo lakše danas dolazi kopnom  preko Crne Gora,  Albanije.

    Šta znači Most Patre za Banjaluku i njene građane?

    Banja Luka čuva uspomenu na taj događaj kroz činjenicu da je most preko Vrbasa u blizini tvrđave Kastel službeno nazvan Most Patre i da je jedna ulica u blizini mosta nazvana imenom Teodorasa Kolokotronisa, vođe grčkog ustanka čija uloga može da se poredi s ulogom srpskog vožda Karađorđa.

    Koliko je bratimljenje Banjaluke i Patre doprinijelo međunarodnom predstavljanju Republike Srpske kao institucionalno organizovane zajednice?

    Posjeta delegacije koja je predstavljala Republiku Srpsku, ne samo Banjaluku, koncepcija i program posjete, sadržaj kontakata i uspostavljenih veza bili su najljepša diplomatska poruka predstavljajući Srbe i srpski narod u najljepšem svjetlu, ne tražeći samo ekonomsku saradnju, već ostavljajući i trag u kulturi i obrazovanju, nagoviještavajući time ogromnu važnost i mogućosti saradnje. Iskustvo bratimljenja pokazalo je zaista velike mogućnosti Republike Srpske da kroz odnose sa svijetom, za koje je bilo neophodno koristiti svaki kontakt uključujući i važnost koju tome daje takozvana „diplomatija lokalnih zajednica“ To je danas sve izraženiji diplomatski  pravac u savremenim svjetskim odnosima koji razvijaju i velike zemlje. Posebno je važna činjenica da je ovo praktično prvo predstavljanje predstavljanje Republike Srpske kroz institucije funkcionalne države, a ne samo „strane u sukobu“. To „institucije države“ države imalo je ogroman značaj za njeno dalje pozicioniranje u međunarodnim odnosima u regionalnim, ali i mnogo širim okvirima što će, na kraju, i biti dokazano i izraženo Dejtonskom mirovnim sporazumom i međunarodnim priznanjem.

    Novinar: Marijana Bogdanović

     

  • Sudar aviona i auta na pisti, ima povrijeđenih (VIDEO)

    Sudar aviona i auta na pisti, ima povrijeđenih (VIDEO)

    Pilot i kopilot kanadskog aviona koji se sudario sa vatrogasnim vozilom na aerodromu “La Gvardija” u Njujorku podlegli su povredama, javila je mreža En-Bi-Si.

    Ranije je javljeno da su četiri osobe povrijeđene u sudaru aviona kompanije “Er Kanada i vatrogasnog vozila prilikom slijetanja na aerodrom “La Gvardija” u Njujorku, nakon čega je aerodrom zatvoren.

    Desetine drugih povrijeđene su u ovom incidentu.

    Na osnovu preliminarnog spiska putnika, koji treba da bude potvrđen, avion “Er Kanade” “CRЈ-900” prevozio je 72 putnika i četiri člana posade iz Montreala.

    Avion je udario u vatrogasno vozilo brzinom od oko 40 kilometara na čas.

    Avion “CRЈ-900”, koji je dolazio iz Montreala, udario je u vozilo brzinom od oko 40 kilometara na čas.

    Fotografije agencije Rojters pokazuju vidljiva oštećenja na nosu aviona.

    Savezna uprava za vazduhoplovstvo SAD /FAA/ saopštila je da je aerodrom zatvoren vjerovatno do večeras.

    Prema veb-sajtu aerodroma “La Gvardija”, svi avioni su presumjereni na druge aerodrome ili vraćeni na mjesto polaska.

  • Gondola na Zlatiboru neće raditi narednih dana

    Gondola na Zlatiboru neće raditi narednih dana

    Gold gondola na Zlatiboru neće raditi za putnike od ponedeljka 23. marta do četvrtka, 26. marta, kao i 30. i 31. marta, zbog pregleda stubova, objavljeno je na sajtu Turističke organizacije Zlatibor.

    Dodaje se da gondola neće raditi ni prva dva dana aprila.

    Ostalim danima, gondola će raditi od 10 do 15 časova, a posljednja vožnja sa Tornika je u 16 časova, prenosi Tanjug.

  • Preminuo glumac Radoje Čupić

    Preminuo glumac Radoje Čupić

    Preminuo je Radoje Čupić, istaknuti novosadski glumac, pozorišni režiser i prvak drame Srpskog narodnog pozorišta, koji je tokom višedecenijske karijere ostvario brojne uloge na sceni, filmu i televiziji.

    Čupić je rođen u Novom Sadu 3. februara 1958.

    U rodnom gradu završio je osnovnu školu, gimnaziju i Akademiju umetnosti. Kao pozorišni glumac, ostvario se u više od 80 predstava, a zabilježio je i pedesetak filmskih i televizijskih rola. Šira publika pamtiće ga po ulogama u serijama Vratiće se rode, Jagodići, Čizmaši…

    Glumu je završio na Akademiji umetnosti u Novom Sadu u klasi profesora Dejana Mijača.

    Glumio je brojnim pozorišnim predstavama. Bio je član ansambla Narodnog pozorišta, Subotica, Narodnog pozorišta, Sombor (1985—1999), a od 1999. godine stalni je član Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, gdje je bio prvak drame.

    Bio je direktor drame u SNP-u. Bavio se i pozorišnom režijom. Režirao je do sada nekoliko predstava.

    Penzionisao se 160. izvođenjem predstave Džandrljiv muž u februaru 2023.

    Posljednja uloga bila mu je u filmu Žetva koji govori o stradanju Srba na Kosovu i Metohiji uoči sukoba 1999. godine.

    Kako stoji na sajtu njegove matične kuće SNP, nosilac je skoro svih nagrada za glumu koje postoje u Srbiji, od kojih ovom prilikom izdvajamo samo dvije posljednje – nagradu “Predrag Peđa Tomanović” i godišnju nagradu SNP za glumu.

  • Kakvo nas vrijeme očekuje danas

    Kakvo nas vrijeme očekuje danas

    U Republici Srpskoj i FBiH danas će biti promjenljivo vrijeme uz povremenu kišu i pljuskove u većini predjela, osim na krajnjem sjeveru gdje će ostati uglavnom suvo i najtoplije.

    Maksimalna temperatura vazduha od 10 do 17, u višim predjelima od pet, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

    Duvaće slab do umjeren vjetar, tokom dana povremeno pojačan, sjeveroistočni.

    Prema podacima Federalnog hidrometeorološkog zavoda, jutros preovladava umjereno do pretežno oblačno vrijeme, a u Hercegovini i na zapadu lokalno ima i slabih padavina.

    Temperatura vazduha u 7.00 časova: Sokolac minus jedan, Han Pijesak i Kalinovik nula, Srbac, Rudo i Čemerno jedan, Bijeljina, Doboj, Drinić i Rudo dva, Prijedor, Novi Grad, Gacko, Foča, Srebrenica, Tuzla i Drvar tri, Banjaluka, Višegrad, Ribnik, Mrkonjić Grad, Šipovo, Sarajevo i Zenica četiri, Bihać pet, Bileća sedam, Trebinje i Mostar osam stepeni Celzijusovih.

  • Sindikat će imati insajdere u institucijama: Ko je zaposlen mimo konkursa?

    Sindikat će imati insajdere u institucijama: Ko je zaposlen mimo konkursa?

    Sindikat uprave Republike Srpske do kraja ove godine planira da “lansira” projekat kojim će se boriti protiv slučajeva zapošljavanja u javnoj upravi prije raspisanog konkursa.

    Već je načinjen prvi korak u lovu na partijske uhljebe i sve one koji su se “prečicom” zaposlili, odnosno došli na državne jasle: sindikat je našao ko će im u tome pomoći.

     Sindikat uprave RS najavljuje borbu protiv zapošljavanja bez konkursa

    “Definitivno ćemo do kraja godine uspostaviti taj sistem, to nam je plan. Našli smo partnera s kojim ćemo to raditi, odnosno koji će nas finansijski podržati da to možemo izgurati. Čekamo da završimo čitavu konstrukciju, ali će to biti u toku ove godine”, rekao je za “Nezavisne novine” Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave Republike Srpske.

    Podsjetimo, iz ovog sindikata su nam ranije kazali da im je cilj da idu ka tome da ukazuju gdje su sve u sistem unaprijed “ušli” ljudi, prije konkursa.

    Uloga “insajdera” u otkrivanju neregularnih radnih mjesta

    “Dakle, da preko naših insajdera, koje ćemo imati unutar sistema, ukazujemo da je taj i taj, imenom i prezimenom, počeo da radi na tom i tom radnom mjestu prije nego što je raspisan konkurs. Ti insajderi će biti iz reda nezadovoljnih radnika i imaće priliku da nam na to ukažu. Ja ne mogu očekivati da neki radnik izađe i to kaže jer će dobiti otkaz, ali ja mogu da kažem. Razumijete? Da li je tačno, direktore, da ste Vi već primili tog radnika i da za njega namještate konkurs? Pa ćemo da vidimo hoće li ta osoba biti primljena”, pojasnio je Marić.

     Partijsko zapošljavanje: Javna tajna i namješteni konkursi

    Podsjećanja radi, partijsko zapošljavanje u Republici Srpskoj je javna tajna. Teško je i pobrojati sve slučajeve koji su do sada procurili u javnost, a gdje je konkurs raspisan tako da je maltene nacrtan onaj ko će biti primljen na neko radno mjesto.

    Damjan Ožegović, viši istraživač i saradnik za pravne poslove u “Transparency Internationalu BiH”, kaže da je, prema svim istraživanjima, oblast državne uprave uvijek najkorumpiranija.

    “A u oblasti državne uprave kao najsporniji segment uvijek se navodi segment zapošljavanja. Tako ga naši građani i stručne organizacije vide”, naglašava Ožegović.

     Fingirani konkursi i legalizacija postojećeg stanja

    Prema njegovim riječima, osim namještanja konkursa unaprijed, evidentni su slučajevi i “legalizovanja” postojećeg stanja, odnosno da bi se neko ko je već primljen zaposlio.

    “To je vrlo teško spriječiti iz dva razloga… Prvi je nedostatak informacija, jer se sve manje ljudi prijavljuje na konkurse. Drugi razlog je taj što najčešće javni konkursi bivaju tako fingirani da se onima koji su raspisani radi legalizovanja stanja na terenu ne može ni prigovoriti. Dakle, oni budu tako ‘dobro’ namješteni. Ali, sama situacija da se nekome, ko već radi, namješta konkurs je sama po sebi sporna”, ističe Ožegović za “Nezavisne novine”.

     Neispunjena obećanja o sankcijama

    Baš u ovom mjesecu navršava se godina dana kako je tadašnji premijer Republike Srpske Radovan Višković izjavio da je Vlada donijela zaključak da će se bilo kakvo zapošljavanje u javnim preduzećima bez saglasnosti Vlade tretirati kao krivično djelo.

    “Neće niko više moći da dovede nekog svog stranačkog kolegu za ručicu i zaposli ga. Provjeravam sa direktorom Poreske uprave svakog mjeseca liste zaposlenih i gdje vidimo odstupanja taj direktor će biti sankcionisan, bez obzira na to iz koje partije dolazi. Za ovo imam saglasnost i predsjednika svoje partije”, rekao je Višković.

    Samo nekoliko mjeseci kasnije, kada je 18. avgusta podnio ostavku na mjesto premijera, ispostavilo se da mu je povjereno sljedeće primamljivo zaduženje – ono u “Autoputevima Republike Srpske”, nakon što je prethodno izjavio da je “mogao da bira gdje će se zaposliti, ali da se odlučio za ‘Autoputeve'”.

  • Smanjena vrijednost akcija na azijskim berzama, cijena nafte pala na 111,25 dolara

    Smanjena vrijednost akcija na azijskim berzama, cijena nafte pala na 111,25 dolara

    Na najvećim azijskim berzama danas je zabilježen nagli pad vrijednosti akcija, prenijeli su svjetski mediji.

    U izveštajima se navodi da je vijednost akcija na azijskim berzama naglo pala nakon što su SAD i Iran uputili prijetnje da će intenzivirati oružani sukob koji ulazi u četvrtu nedjelju, prenosi Bi-Bi-Si.

    U izvještajima se navodi da cijene nafte fluktuiraju, pri čemu je cijena Brent sirove nafte pala za 0,8 odsto na 111,25 dolara (96,42 evra) po barelu, dok je cijena američke nafte ostala uglavnom nepromijenjena na 98,18 dolara (85,09 evra).

    Јapanski Nikkei 225 je pao za 4,8 odsto u prvim jutrošnjim berzanskim transakcijama, dok je indeks Kospi u Јužnoj Koreji zabilježio pad od preko 5,5 odsto.

  • Rođeni u Danskoj, ali bez prava glasa – među njima i mladi porijeklom iz BiH

    Rođeni u Danskoj, ali bez prava glasa – među njima i mladi porijeklom iz BiH

    Rođeni su i odrasli u Danskoj, ali na predstojećim parlamentarnim izborima ne mogu da glasaju. Ovo je realnost za skoro 20.000 ljudi starijih od 20 godina koji, prema podacima Statistike Danske, nisu danski državljani.

    To je jednako broju ljudi koji žive u Skanderborgu, Farumu ili Niborgu. Za posljednjih šest godina, ova grupa je porasla za oko 5.000, a to je, između ostalog, posljedica pooštravanja pravila o državljanstvu.

    Jedna od onih koja ne može da glasa je 24-godišnja Medina Šabić, rođena u Danskoj, a porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Odbijena joj je stalna boravišna dozvola i državljanstvo jer je napustila srednju školu 2019. godine. Međutim, od tada je završila školu za administrativne poslove i danas radi za državnu administraciju.

    “Niste potpuno Dankinja, čak i ako se osjećate Dankinjom. Svi ostali mogu i imaju pravo da odlučuju šta će se biti sa mojom budućnošću i sa ljudima poput mene. Nemam pravo glasa u ovoj zemlji”, kaže Medina Šabić.

    Veliki broj ljudi bez prava glasa je problem za demokratiju. Ovakvog je mišljenja i Lene Holm Pedersen, profesorka političkih nauka na Univerzitetu u Kopenhagenu i jedna od direktorki „Istrage moći“, koja ispituje stanje demokratije u Danskoj.

    “Da, to je problem na isti način kao što je bio kada žene nisu imale pravo glasa jer je velika grupa bila isključena”, kaže ona. Dodaje da je na Folketingu (Danski parlament) da odluči ko može da glasa, a ko ne.  Ali Folketing može da donosi odluke koje i jačaju, ali i slabe demokratiju, ističe Lene Holm Pedersen.

    Predizborna kampanja

    S druge strane, tokom predizborne kampanje, nekoliko stranaka se izjasnilo u prilog tome da se još više oteža dobijanje danskog državljanstva. Recimo, Danska narodna partija je predložila obustavu dodjele novih državljanstva, Liberalni savez će staviti nova državljanstva na čekanje, a ministar za imigraciju i integraciju Rasmus Stoklund (S) je rekao da neće odbaciti obustavu dodjele novih državljanstva.

    Konzervativci takođe žele da pooštre pravila kako djeca više ne bi mogla da postanu danski državljani zato što su to postali njihovi roditelji. To će značiti da će još više mladih ljudi morati da podnese zahtjev za državljanstvo. Istovremeno, proces mora biti pooštren.

    “Dodeljujemo državljanstvo i ljudima koji sa sobom nose neke fundamentalno nedemokratske vrijednosti”, kaže politička portparolka Mete Abildgard.

    Ona ne smatra da je problem što 20.000 odraslih, koji su rođeni i odrasli u Danskoj, nisu državljani.

    “U osnovi mislim da su pravila koja smo donijeli za dobijanje danskog državljanstva razumna, ali takođe priznajem da ih je možda teško ispoštovati. Potrebna je upornost da bi se steklo obrazovanje, a zatim da dobiju posao, izdržavaju se, i pritom ne počine kriminal. Ali takođe mislim da je razumno postavljati zahtjeve ljudima koji žele dansko državljanstvo”, kaže ona.

  • MUP RS zabranio prevoznicima da blokiraju granice

    MUP RS zabranio prevoznicima da blokiraju granice

    Policijski službenici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske preduzeće sve potrebne mjere i radnje kako bi se saobraćaj na putevima Republike Srpske sutra (23.marta) odvijao nesmetano i bez zastoja, saopštio je sinoć MUP RS.

    “U skladu sa zaključkom koji je Vlada Republike Srpske donijela na večerašnjoj telefonskoj sjednici, Ministarstvo unutrašnjih poslova neće dozvoliti da najavljena blokada granica i protest prevoznika teretnim motornim vozilima koje je najavilo Konzorcijum „Logistika“ ugrozi normalno odvijanje saobraćaja, kao i nesmetan prevoz roba i usluga. Apelujemo na Konzorcijum „Logistika“ poštuju zakonske propise i ne dovedu u pitanje normalno odvijanje saobraćaja na putevima”, navodi se u saopštenju.

     

  • Fejton: Sa druge strane mikrofona JASNA MILEŠEVIĆ – BEZ POLITIKE MOLIM

    Fejton: Sa druge strane mikrofona JASNA MILEŠEVIĆ – BEZ POLITIKE MOLIM

    Jasna Milešević, direktor Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske u intervjuu za VrbasMedia portal ističe kako balansira između intenzivnog profesionalnog života i porodičnih obaveza. Otkriva šta joj znači porodica, kako održava dugogodišnja prijateljstva, koje životne vrijednosti najviše cijeni, te kako provodi slobodno vrijeme, od televizijskih kvizova i krimi serija do putovanja i kuhinjskih užitaka.

    Koliko Vam znači porodica i koliko ste pored poslovnih obaveza posvećeni mužu i djeci?

    „Porodica mi je uvijek bila centar svega. Suprug Zoran i moja dva sina (Željko i Veljko) moja su najveća snaga i podrška i trudim se da, uprkos obavezama, uvijek pronađem vrijeme za nas. Po prirodi nisam ljubomorna osoba, ali što se tiče porodice, moram priznati da jesam. Ljubomorno čuvam sve vezano za njih i naš intimni krug, jer je to moja oaza mira. Sve radimo zajedno, od nabavke namjernica za kuću do nekih krupnijih stvari, ne postoji ništa između nas što se krije. Tako vaspitavamo i djecu, da su porodica i iskrenost najvažnije, a sve ostalo prolazno.

     

    Svjesna sam da danas ne bih bila tu gdje jesam bez suprugove bezuslovne podrške i dijeljenja obaveza. Često znam reći da mi je on i najbolji prijatelj, iskritikuje me kada treba, ali i pohvali, njegovo mišljenje mi je jako važno, jer znam da je iskreno. Dijete sam iz tročlane porodice, imam mlađeg brata Miloša i sestru Sanju, oboje su porodični ljudi, imaju svoju djecu, bratovu suprugu Anđelu baš volim, izuzetna je žena i isto podrška u svim prilikama. Vezani smo, ali ne previše, u smislu da se jedni drugima miješamo u živote, čujemo se svakodnevno i sada, kada sam tetka troje predivne djece, vidim da je to ljubav skoro ista kao prema svojoj vlastitoj djeci. Najviše se svi oslanjaju na mene, najstarija sam. Najviše volim kada se vikendom okupimo svi kod mame i tate, em što mama izvrsno kuva i ispunjava nam sve želje, em što zbog toga jer radnim danima ne stižemo da se viđamo koliko bi željeli.“

    Ko su Vam najbolji prijatelji?

    „Kada je riječ o prijateljstvima, smatram se srećnom osobom. Imam nekoliko prijateljstava koja traju cijeli život, još od djetinjstva. To su odnosi koji su rasli zajedno sa nama i ostali čvrsti kroz sve životne faze. Tu prvenstveno mislim na svoje kume Anđelku Tepavčević i Radmilu Šikman. Mi smo odrasle zajedno, prva zaljubljivanja, izlasci, školovanja, i na kraju smo nekako unakrsno jedni drugima i kumovali. Danas, kada smo porodični ljudi, na djecu smo to prenijele, pa se i oni druže.

    Suprug takođe ima svog kuma Dušana Sekulića i njegovu suprugu Bojanu (svi je poznaju po nadimku „kuma“, jer me svuda prati (smijeh). Mi smo se prvi vjenčali, ubrzo i oni, kumovali smo jedni drugima na vjenčanju i krstili djecu. Djeca su nam odrasla zajedno, veoma smo vezani i zaista smo jedni drugima ogromna podrška u svemu. Čujemo se i viđamo svakodnevno, često putujemo zajedno, jer djeca to obožavaju. Zaista, njihovu djecu ne odvajam od svoje vlastite, rasli su skupa.

    Radila sam dvanaest godina u bankarskom sektoru, odatle vučem jedno divno prijateljstvo sa Jovanom Kostić, preko koje sam upoznala i Andreu Dukić, evo već dvanaest godina se družimo. Uživam da provodim vrijeme sa njima, jer one pripadaju nekom drugom svijetu pa me baš opuštaju. Ponosna sam što su mi prijateljice, jako kvalitetne osobe.

     

    Nakon odlaska iz bankarskog sektora, kada sam ušla u političke vode, moram spomenuti da, koliko god je to surov svijet, ipak su se stvorila divna prijateljstva sa Svjetlanom Radujković i njenim suprugom Rašom, djeca su nam sličnih godina, pa se na taj način još više družimo. Posebno moram pomenuti Milenka Rosića i Bobu, koji su se od prvog dana mog ulaska u politiku ponašali zaštitnički prema meni. Sada već imamo neke svoje rituale – kada imamo vremena, provedemo zajedno neko dobro veče, gurmani smo svi, ali i to je jedno divno prijateljstvo i međusobno uvažavanje, što je rijetko u sferi politike.

    Ima tu još kvalitetnih ljudi, poput radnog kolege Slavoljuba Vidovića i njegove supruge Nataše, uvijek me obraduju nekim gestom, veoma pažljivi ljudi sa kojima takođe rado provodim vrijeme. Možda se čini da je to veliki krug ljudi, ali nije – sva ta prijateljstva su nastajala u različitim životnim fazama, prošli smo mnogo dobrih i onih manje dobrih stvari, što nas je jačalo. Ljudi koje ja zovem prijateljima znaju da sam za njih stalno tu, za bilo šta, jako sam lojalna u tim odnosima.“

    Koji su Vam najradosniji događaji u životu?

    „Najradosniji događaj mi je rođenje djece – to se ne može ni sa čim drugim mjeriti.“

    Koji Vam je najteži događaj?

    „Najteži događaj je kada sam izgubila baku sa majčine strane, jako smo bile vezane. Ona me je naučila skoro pa svemu što danas znam i jesam. Živjela sam sa njom par godina i njen odlazak mi je jako teško pao. Žao mi je što nije doživjela da vidi moju djecu.“

    Kako usklađujete posao, visoka očekivanja i porodične obaveze?

    „Radni tempo je često intenzivan – dani znaju trajati i po 12 sati – ali kada volite ono što radite, sve dobije smisao. Nastojim biti odgovorna i posvećena, svjesna i svojih kvaliteta, ali i svojih mana. Danas znam da je u poslovnom svijetu mnogo teže ženama nego muškarcima, jer manje stvari im se prašta, ne mogu sebi dozvoliti luksuz da zanemare porodične obaveze, kao supruge i majke. Ja sam veliki profesionalac u poslu, ili radim kako treba ili ne radim nikako – to je danas rijetko, pa mi saradnici najviše zamjeraju temperament i tempo rada. Priznajem, nekada zaista pretjerujem u očekivanjima od drugih ljudi.“

    Kako provodite slobodno vrijeme?

    „Slobodno vrijeme koristim koliko mogu – često uz druženja, razgovore i male rituale koji znače predah od obaveza. Volim da čitam, ali nemam za to vremena koliko bih željela, pa uglavnom radim na odmoru. Pola kofera zauzmu knjige, suprug se uvijek ljuti zbog toga (smijeh).“

    Koje emisije na TV pratite i koje su Vam omiljene serije?

    „Ne gledam mnogo televiziju, ali kada to radim, pogledam Dnevnik na više različitih kanala, pomaže mi da sagledam događaje iz različitih aspekata. Volim i kvizove, redovno pratim „Potjeru“ i „Tko želi biti milijunaš“, a petak mi je rezervisan za krimi serije – to je moje veče.“

    Kako održavate balans između tehnologije i privatnog života?

    „Savremene tehnologije su dio naše svakodnevice, ali nastojim održati balans između poslovnog i privatnog života. Društvene mreže koristim koliko moram, zbog posla, trudim se da privatni život ostane privatan. Nisam osoba koja se mnogo eksponira, mislim da rezultati nečijeg rada govore sami za sebe, nema potrebe sve dijeliti sa javnošću u eri kada smo svemu izloženi i ogoljeni.“

    Imate li omiljenu knjigu i šta trenutno čitate?

    „Slobodno vrijeme najradije provodim uz knjigu ili dobru seriju, posebno volim krimi žanr. To je nešto što me opušta i skreće misli sa svakodnevnog tempa. Trenutno čitam Lusindu Rajli „Sedam sestara“, ali sam i veliki fan Harry Potter serijala, svi koji me poznaju često se šale na moj račun jer sam veliki ljubitelj krimi serija – ako želite savršen zločin, zovite mene (smijeh).“

    Istorija ili geografija?

    „Istorija mi je uvijek bila bliža od geografije, jer vjerujem da nas razumijevanje prošlosti uči kako da budemo bolji u sadašnjosti. Suprug mi često govori da se ne miješam u geografiju, orijentacija u prostoru mi nije jača strana (smijeh), uvijek se šali sa mnom na taj račun.“

    Sa kojom istorijskom ličnosti bi voljeli popričati?

    „Fasciniraju me veliki istorijski vladari, u smislu mudrosti koju su iskazivali u raznim teškim situacijama, a imali su apsolutnu moć u svojim rukama. Što se tiče konkretne ličnosti koju bih voljela da sam upoznala, to je zasigurno pokojni Patrijarh Pavle.“

    Koje jezike govorite?

    „Govorim engleski i španski, počela sam učiti i njemački jezik, ali sam za sada na pauzi – ne stižem.“

    Koju muziku slušate?

    „Muzika je važan dio mog života. Volim dobru pjesmu, ali ne pratim trendove po svaku cijenu, često se vraćam starijim hitovima, poput onih od Zdravka Čolića. Muzika mi zavisi i od raspoloženja, pa tugujem uz balade, a veselim uz narodnjake (smijeh).“

    Šta pratite od sporta, da li ste trenirali neki sport?

    “Nisam ljubitelj fizičke aktivnosti, izbjegavala sam i časove fizičkog vaspitanja u školi, na moju sramotu, ali kada sam osjetila prve zdravstvene tegobe, te kada mi je doktor priprijetio da stil života moram mijenjati, ozbiljno sam shvatila. Od tada redovno treniram ujutru, prije posla, oko 06:30h, kako bih uspjela da sve obaveze smjestim u radni dan. Imala sam sreću da upoznam trenera Gorana Mišića, koji je profesionalac u svom poslu, pa je mene, koja ne volim vježbanje i kojoj to „nije prirodno okruženje“, uspio motivisati i zadržati već punih šest godina. Zahvalna sam mu na svakoj kritici, ali i na strpljenju, jer se baš nisam snalazila u teretani.”

    Volite li putovanja?

    „Volim putovanja, posebno gradove, njihovu energiju i arhitekturu, ali kao i svaka žena, ne bježim ni od dobrog šopinga. Ta mala zadovoljstva čine svakodnevicu ljepšom. Tu mi je prijateljica Vesna Vipotnik, sa kojom je život slučajno spojio, vrhunski partner. Volimo iste stvari, jer nije potpuno zadovoljstvo putovati sama, a ona je neko sa kim se mnogo družim i privatno, poznajemo navike jedna druge i često „pobjegnemo“ makar na produženi vikend. Spojila nas je politika, ali je to preraslo u prijateljstvo, gdje se sada družimo i porodično. Vesna je iz oblasti zdravstva, pa nam se poslovi ne preklapaju, ali kao i svake majke, teme su nam djeca, porodica, svakodnevnica. Sa njom najčešće doručkujem i razmjenjujem poklone – to su neki naši rituali.“

    Kako provodite godišnji odmor, preferirate li izlete, more ili planinu?

    „Više volim more nego planinu, ljeto mi je draže od zime, ali svaki oblik odmora ima svoju čar kada se dijeli sa pravim ljudima. Ne znam da skijam, Milenko Rosić me često nagovara da moram naučiti, ali ne privlači me, rođena sam u ljetnjem periodu i ne podnosim hladnoću. Planinu takođe volim, ali u ljetnjem periodu.”

    Kuhate li i koja Vam je omiljena hrana?

    „Kuhanje doživljavam kao zadovoljstvo, a ne obavezu. Najviše volim italijansku kuhinju, a kada imam vremena rado pravim i kolače. To me opušta, pa često pravim i prijateljima. Ipak, najljepši su trenuci kada se oko stola okupe dragi ljudi.“

    Pivo, vino ili žesta?

    „Pivo – uvijek!“

    Da li ste kućni majstor ili „zovete čovjeka“?

    „U kući volim uraditi ono što mogu sama, pogotovo oko higijene u domaćinstvu, tu samo suprug može pomoći jer poznaje moje navike, ali za zahtjevnije poslove ipak se obraćam stručnjacima.“

    Da li ste ljubitelj automobila?

    „Vozim od 18. godine. O autima ne znam apsolutno ništa, nije moja sfera interesovanja. Generalno se ne vežem za materijalne stvari, automobil mi služi isključivo za prevoz od tačke A do tačke B, baš potreba u današnje vrijeme.“

    Da sada birate neki drugi posao koji bi to bio?

    „Kada ne bih bila ekonomista, bila bih forenzičar. Fascinira me ta nauka.“

    Gdje biste voljeli živjeti, a da to nije Banjaluka?

    „Kada ne bih živjela u Banjaluci, moj izbor bi bilo Trebinje. Ne privlače me druge države, ovdje je sve ono što volim.“

    Da li ste aktivni na polju humanitarnog rada?

    „Humanitarni rad smatram važnim i trudim se da dam doprinos kad god sam u prilici. Jako sam slaba na djecu, na te starije osobe, njima pomognem u svakoj životnoj situaciji, šta god da je u pitanju. „

    Koje životne vrijednosti su Vas najviše oblikovale kao osobu?

    „Kada je riječ o životnim vrijednostima, vjerujem u iskrenost, rad i međusobno poštovanje. Prezirem laž, to mi je najgora ljudska osobina, kao i neodgovornost. Nikada ne kasnim, to svi koji me poznaju ističu, mrzim kada meni neko kasni, pogotovo ako se radi o poslu – sa tim ljudima završim saradnju brzo.“

    Koliko Vam nagrade ili priznanja znače kao potvrada rada?

    „Nagrade i priznanja jesu lijepa potvrda rada, ali najveća vrijednost su ljudi koji vas cijene i poštuju. Dobijala sam dosta priznanja, ali najdraže su mi Povelja Šumarskog fakulteta za veliki doprinos radu ove visokoškolske institucije u oblasti zaštite prirode, kao i zahvalnica Instituta za javno zdravstvo RS-a iz oblasti zaštite i rekonstrukcije objekta.“

    U priči Jasne Milešević ne ostaje samo slika uspješne žene rastrzane između obaveza, već tiha, ali postojana nit koja sve povezuje – vjera u porodicu, odanost ljudima i nepokolebljiva potreba za istinom. U svijetu koji često nagrađuje brzinu i površnost, ona bira trajnost, dubinu i smisao. Njeni dani možda jesu dugi, a tempo neumoljiv, ali u svemu što radi ostavlja trag lične mjere – one koja ne zaboravlja da su najveće vrijednosti upravo one koje se ne vide na prvi pogled. I zato, između svih profesionalnih uspjeha i životnih uloga, ostaje ono najvažnije: žena koja zna gdje pripada i zašto sve to vrijedi.

    Novinar: Marijana Bogdanović