Egzodus sarajevskih Srba 1996. godine bio je bolna, ali veoma jasna lekcija da bez snažne Republike Srpske i njenih institucija nema sigurnosti ni ravnopravnosti za srpski narod u BiH i zato je svako slabljenje Srpske direktno potcjenjivanje ogromne žrtve koja je pala za njen nastanak i opstanak, istakao je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik.
Povodom 30 godina od egzodusa sarajevskih Srba kada je više od 150.000 ljudi u februaru i martu 1996. godine moralo da napusti svoj grad i krene u nepoznato, Dodik je rekao za Srnu da taj egzodus nije bio samo odlazak iz grada, već odlazak iz života kakav su živjeli do devedesetih godina 20. vijeka, odlazak iz svojih domova, dvorišta, ulica…
“U februaru i martu 1996. godine, pod teretom neizvjesnosti i straha, više od 150.000 Srba napustilo je svoja ognjišta u Sarajevu. Nisu otišli zato što su to željeli, već zato što su znali da za njih u njihovom gradu više nema mjesta, sigurnosti, pravde, ni dostojanstva.
Ono što je najtragičnije u toj tužnoj koloni srpskog naroda, koji su po snijegu i hladnoći, u tišini odlazili sa kućnog praga, jesu kovčezi sa posmrtnim ostacima njihovih najmilijih koje su iznosili da ih ne bi ostavili na milost i nemilost onima koji su ih do juče gledali preko nišana”, istakao je Dodik.
Nosili su ih, kaže Dodik, da počivaju tamo gdje će im potomci moći prislužiti svijeću bez straha, dostojanstveno i sa ponosom.
On je naglasio da slika kolona ljudi koje se danima protežu sarajevskim ulicama, kamiona natovarenih namještajem, zavežljajima, kovčezima, krstovima ostaje jedna od najpotresnijih slika srpske istorije s kraja 20. vijeka, podsjetivši da u istoriji nije zabilježeno da je postojao narod koji je morao da nose svoje mrtve.
Lider SNSD-a rekao je da egzodus nije bio samo fizički odlazak iz Sarajeva, već egzodus identiteta, jezika, pisma i kulture jednog naroda koji je vijekovima bio prisutan tu, gradio taj grad i Sarajevo činio Sarajevom.
“Egzodus živih i mrtvih sarajevskih Srba je svjedočanstvo stradanja, ali i snage. Oni koji su tada iz svojih domova krenuli u nepoznato nisu nestali, već su se digli iz pepela i sačuvali svoj identitet, svoje ime i sačuvali sebe.
Danas, kada govorimo o egzodusu sarajevskih Srba, ne govorimo samo o prošlosti, govorimo o zavjetu budućnosti da se takva sudbina nikada više ne ponovi i o obavezi da njegujemo kulturu sjećanja, da patnje ne budu zaboravljene i da istina bude jača od zaborava”, naglasio je Dodik, dodavši da narod koji pamti i opstaje.
On je konstatovao da je egzodus sarajevskih Srba mnogo više od istorijske epizode i da je to bila jasna politička poruka i dokaz da srpski narod u BiH može opstati samo ako ima snažne, stabilne i samostalne institucije Republike Srpske.
“Svako slabljenje Republike Srpske, potčinjavanje Sarajevu ili stranim centrima moći je poraz više za srpski narod. Egzodus sarajevskih Srba nas obavezuje da čuvamo Republiku Srpsku, njene institucije, nadležnosti i ustavnu poziciju, kao i dostojanstvo svog naroda i da u tome svi budemo jedinstveni, jer narod koji je jednom nosio svoje mrtve iz straha da im se ni grobovi neće poštovati zna zašto mora imati svoju snagu, svoju Republiku, svoje institucije i svoje pravo da odlučuje o sebi”, istakao je lider SNSD-a.
On je naveo da je dokaz snage Republike Srpske, njenih institucija i srpskog naroda izgradnja grada Istočno Sarajevo koji je izrastao iz egzodusa i postao simbol opstanka.
“Istočno Sarajevo nije nastalo urbanističkim planom na papiru, već iz bola, iz kolona, iz suza sarajevskih Srba koji su 1996. godine morali da napuste svoja ognjišta. Taj grad je dostojanstven i tih, ali veoma snažan odgovor na egzodus.
Na ledinama, u brdima, na prostoru koji tada nije imao ni infrastrukturu ni obrise grada počeli su da niču prvi gradski temelji. Istočno Sarajevo je danas izraslo u administrativni centar i postalo simbol političke zrelosti i državotvorne svijesti srpskog naroda u Republici Srpskoj koji je pokazao da snaga institucija i volja naroda mogu izgraditi univerzitet, bolnicu, škole, vrtiće, kulturne ustanove…”, istakao je Dodik.
Istočno Sarajevo, kaže on, danas stoji kao brana zaboravu i podsjetnik da Republika Srpska mora ulagati u svoje pogranične i strateške sredine i zato je obaveza svih nas da Istočno Sarajevo razvijamo planski, snažno i dugoročno kao univerzitetski, zdravstveni, kulturni i bezbjednosni centar Republike Srpske.
“Istočno Sarajevo je zavjet koji je pretvoren u temelj, grad koji svjedoči da narod koji zna zašto je stradao zna i zašto mora opstati i grad koji je nastao iz egzodusa, a postao grad budućnosti”, zaključio je Dodik.
