Odlukom Denisa Bećirovića o imenovanju članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, išlo se na “mišiće” potpuno zanemarujući važnost i osjetljivost teme, ali i proceduralnu stranu donošenja ovakvih odluka istakla je srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović u uvodnoj riječi u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Cvijanović je imala uvodnu riječ na 40. posebnoj sjednici Narodne skupštine Srpske, na kojoj poslanici raspravljaju o vetu srpskog člana Predsjedništva BiH na odluku Denisa Bećirovića o imenovanju članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.
Njeno obraćanje prenosimo u cijelosti:
Tokom prvih pet godina rada Komisije (1996–2001), dva međunarodna eksperta, koje je imenovao generalni direktor UNESKO-a, učestvovala su u radu privremene Komisije, doprinoseći proglašenju određenih dobara nacionalnim spomenicima, u potpunosti u skladu sa Aneksom 8 i međunarodnim standardima zaštite kulturnog nasljeđa.
Član IX Aneksa 8 predvidio je mogućnost da Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika nastavi svoj rad i nakon inicijalnog petogodišnjeg perioda, kroz odgovarajući institucionalni okvir unutar BiH, ukoliko bi se pokazalo da njen mandat i nadležnosti nisu u potpunosti izvršeni.
Aneks 8, propisuje da bi u slučaju takvog institucionalnog transfera, Komisija nastavila da funkcioniše u skladu sa mandatom, funkcijama, principima i procedurama utvrđenim Aneksom 8 Dejtonskog mirovnog sporazuma, dok bi njene članove imenovalo Predsjedništvo BiH (član II Aneksa 8 DMS).
Crpeći ovlaštenja iz člana VIII Aneksa 8, Predsjedništo BiH je donijelo četiri Odluke o KONS.
Nakon 2001. godine, kada je donesena prva odluka PBiH o KONS-u, međunarodni eksperti više nisu imenovani od strane UNESKO-a, i od tada članove Komisije isključivo imenuje Predsjedništvo, u skladu sa odredbama Aneksa 8 Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Naglašavam da je prenos nadležnosti sa međunarodne zajednice i UNESKO-a na domaće institucije vlasti izvršen 2001. godine.
Nakon više od dvadeset godina rada, Komisija u velikoj mjeri prevazišla svoju prvobitnu svrhu. Postalo je jasno da je početna svrha privremene Komisije u značajnoj mjeri ostvarena, budući da više ne postoji opasnost od oružanog sukoba koji bi ugrožavao spomenike.
Kako bi „opstala“, Komisija je od 2020. godine postepeno počela da zloupotrebljava svoj status proistekao iz međunarodnog mirovnog sporazuma, kao i svoje ovlaštenje da donosi sopstvena pravila i propise (član VII Aneksa 8), te je jednostrano nastojala da proširi svoj mandat izvan okvira člana IV Aneksa 8.
Problemi su posebno došli do izražaja od 2020. godine, naročito na području Federacije BiH. Mehanizmi koji su prvobitno bili uspostavljeni radi zaštite dobara od uništenja tokom ratnih dejstava transformisani su u instrumente za kontrolu procesa gradnje, prostornog planiranja i investicionih aktivnosti u FBiH.
Mehanizmi Komisije, predviđeni za zaustavljanje neprimjerenih intervencija na nacionalnim spomenicima, zloupotrebljeni su, i koriste se kao mehanizam zaustavljanja intervencija i kontrole građenja i izrade planske i tehničke dokumentacije u građenju i prostornom planiranju u Sarajevu i u Mostaru već više od pet godina.
Posljednjih pet godina obilježeni su pokušajem da se ti mehanizmi prenesu i u Republiku Srpsku, kroz donošenje Odluka o „zaštiti kulturnih područja“ i “kulturnih pejzaža“ koja bi se imala kontrolisati preko Komisije. U takvim okolnostima, i s namjerom zloupotrebe, konsenzus glasova članova Komisije je očito postao smetnja te se krenulo u aktivnosti preglasavanja, i to ne s namjerom zaštite kulturnog nasljeđa, već u pravcu kontrole imovine !!!
Posljednje četiri i po godine Komisije, član iz Republike Srpske zaustavila je sve antidejtonske poslove Komisije, koji su podrazumijevali proširenja ovlaštenja Komisije, prenos nadležnosti Ministarstva kulture Republike Srpske na Komisiju iz oblasti kulturno-istorijskog nasljeđa, kontrolu imovine preko Komisije, i postavila propisano uređenje postupaka i poslova Komisije, a sve u skladu sa Aneksom 8 Dejtonskog sporazuma. Upravo zbog toga članovi iz Federacije proizveli su krizu odbijanjem učešća u sjednicama Komisije i doveli u blokadu cijelu instituciju.
Problemi u funkcionisanju Komisije i stalne pritužbe na njihov rad su konstantno tokom mandata stizale do članova Predsjedništva.
Dakle, postavlja se ozbiljno pitanje da li je preglasavanje u Predsjeništvu BiH, na kojem je insistirao bošnjački član Predjedništva, imalo za cilj da se prikriju antipravna djelovanja članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika iz Federacije BiH i, naravno, da se onemogući srpski član Komisije da nastavi da savjesno obavlja svoju dužnost.
Tako je na prijedlog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH na svojoj na svojoj 27. redovnoj sjednici, koja je održana 12. januara 2026. godine, Predsjedništvo razmatralo i preglasavanjem srpskog člana Predsjeništva usvojilo Prijedlog odluke o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika.
Treba reći da su prvobitnu Odluku o Komisije gospoda Bećirović i Komšić delegirali još na 20. redovnu sjednicu PBiH, kada je na zahtjev srpskog člana PBiH ista skinuta i glasanje odloženo.
Prijedlog ove odluke je bio izuzetno loš, bilo je predviđeno da se spomenici proglašavaju kao „nacionalni spomenici BiH“ i pokazana je želja da se još više prošire nadležnosti Komisije u oblasti građenja i planiranja.
Svjesna svih opasnosti kao i zloupotreba koje vrši Komisije, na 21. redovnoj sjednici glasala sam za osnivanje Radne grupe za izradu Odluke o Komisije jasno naglašavajući da ću podržati samo Odluku koja KONS vraća u mandat koji joj dodjeljuje Aneks 8.
Od prvih sastanaka Radne grupe postalo je jasno da su predstavnici druga dva kabineta samo formalno tu, dok su predstavnici Kabineta srpskog člana iznosili prijedloge i sugestije koji su dijelom uvažavani ali samo do trenutka kada je bilo potrebno da se dogovori način glasanja, da se uredi postupak pred Komisijom i mandata izvršnog funkcionera.
Nakon što su odbijeni pobrojani prijedlozi, predstavnici Kabineta srpskog člana PBiH su konstatovali da nismo usaglasali Odluku dok su predstavnici druga dva kabineta rekli da nemaju problem sa Odlukom koja se našla na 27. redovnoj sjednici.
Nakon što je PBiH na 27. redovnoj sjednici koja je održana 12. januara 2026. godine raspravljalo o Prijedlogu odluke o KONS-u, predsjedavajući Komšić je zaključio tačku tako da nikada nije rekao da je ista usvojena. Ova tačka je morala ići u drugi krug glasanja da bi se postupak okončao, što se nikada nije desio.
Umjesto toga, odmah nakon okončanja sjednice od strane Denisa Bećirovića krenuli su pritisci preko medija, prijetnje zaposlenima i generalnom sekretaru krivičnim prijavama da bi na kraju takvu spornu odluku potpisao tadašnji predsjedavajući Komšić i to 20 dana nakon sjednice, tačnije 02. ferbuara 2026. godine, bez obzira na to što prema Poslovniku o radu Predsjedništva BiH ona nije smjela biti potpisana. Dakle imamo sjednicu na kojoj nije donijeta odluka iako smo trebali. Ta odluka nije smjela biti potpisana.
Kabinet srpskog člana Predsjedništva BiH je od dana okončanja 27. redovne sjednice PBiH do dana nelegalnog potpisivanja i slanja na objavu Službenom glasniku BiH uputio četiri dopisa u kojima smo tražili da se odluka uvrsti kao obavezna na sljedeću sjednicu pošto je u pitanju oblast spoljne politike, ali i što je osporen sadržaj odluke, a stavljene su primjedbe na Zapisnik. Dakle, kabinet srpskog člana PBiH je tražio da se stvari vrate u normalne tokove onako kako nalažu procedura i pravila.
Međutim, nijedan zahtjev nije ispoštovan, išlo se „na mišiće“, potpuno zanemarujući i važnost i osjetljivnost teme, ali i proceduralnu stranu donošenja ovakvih odluka. Dakle sve mimo procedura, sa lošom namjerom.
Ukratko, umjesto toga, uz prijetnje prema potčinjenim službenicima, praktično iza leđa kabinetu srpskog člana Predsjedništva i uz potpuno ignorisanje naših zahtjeva, uz isforsiranu neustavnu i protiv-poslovničku proceduru, stavljen je potpis na ovu spornu odluku i poslana je 03. februara 2026. na objavu u Službeni glasnik BiH u kom je na kraju i objavljena 20. februara 2026. godine, odnosno u broju 13/26 Službenog glasnika BiH.
Komentariši